Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović

 
Ovogodišnji susret Vizualne umjetnosti i baština u medijima: dan sjećanja na Ružicu Šimunović dočekali smo ponovno u epidemiološki nepovoljnim okolno­stima. Umjesto okupljanja u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske i okrugloga stola s raspravom o temama koje je kroz svoj rad promicala povjesni­čarka umjetnosti i likovna kritičarka Ružica Šimunović (Rijeka, 23. studenoga 1960. – Washington D.C., 27. travnja 2018.), zaustavljeni smo u domovima, uda­ljeni jedni od drugih, okrenuti prema ekranima koji su postali virtualna polja ljudskih susreta. Prošle go­dine pomoć je pristigla iz Londona, grada u kome je Ružica Šimunović započela svoju likovno-kritičarsku djelatnost početkom 1990-ih te smo – zahvaljujući The Frith Street Gallery – umjesto susreta mogli pogledati snimani performans Event for a Stage (2015.) jedne od najpoznatijih britanskih umjetnica, Tacite Dean.

Ove godine odabrali smo tri ulomka iz objavljenih studija, razgovora i članaka Ružice Šimunović kao poticaj na razmišljanje o temama koje je istraživala i o kojima je pisala te ih posebno – kao urednica emisijā na Hrvatskom radiju Kretanje točke i U vizualnom kodu – promicala putem radijskih valova.

Uz pomoć Marka Goluba, likovnoga kritičara, kustosa, urednika i voditelja galerije Hrvatskoga dizajnerskoga društva te dugogodišnjega Ružičina suradnika i sugovornika u radijskim emisijama, ovogodišnji virtualni susret nudi emblematski spoj imago i verbum.

Naime, Mar­ko Golub ustupio je svoje duhovite „kratke rezove“ kritičarskoga, kustoskoga i umjetničkoga života, to jest crteže iz crnog skizzenbucha kao prilog ovogo­dišnjem događaju. S takvim poticajem pokušajmo razmisliti što se to događa s umjetničkom kritikom, ne samo kao dijagnostičari, poput Jamesa Elkinsa koji je zaključio da je ona na umoru: „[art criticism is] dying … massively produced, and massively ignored“, nego i u osluškivanju javljaju li se gdje svježi i uvjerljivi kritičarski glasovi i misli te kako ih podržati, s poseb­no nježnim sjećanjem na Ružicu Šimunović. Zamolili smo stoga nekoliko mladih likovnih kritičara – Tihanu Bertek, Maju Flajsig, Bojana Krištofića, Mionu Muštra i Klaru Petrović – da prilože kratko, osobno razmišlja­nje o likovnoj kritici bez određene teme ili pitanja na koje bi valjalo odgovoriti, ali s poticajem da na tren zastanu od svakodnevnoga rada i ... podijele svoja razmišljanja o poslu kojim se bave.