Feri Rumić u Galeriji O.K.

Feri Rumić je rođen 1953 godine u Rijeci.Od 1981. godine živi i radi u Nizozemskoj, Utreecht. Izlagao u Hrvatskoj i Nizozemskoj. Surađivao sa rock grupama i pojedincima: Paraf, Termiti, Laibach, Kaos, Branimir Štulić, Teatar Piek...

'Na praznom mjestu (tronu, oltaru, stageu, za političkom govornicom ili pak na križu korištenom poput elementa neke fetišističke scenografije, koreografije i erotskog pomagala ) figuriraju i izmjenjuju se u raznim pozicijama i pozama čas političke ikone, mahom veliki vođe (dakle falusni, muški 'princip') u paradnim odorama čas foto-modeli (žene, 'vagine') u ulozi imaginarnog mamca za pogled. Pošto se kao 'vječni' idoli i predmeti masovne žudnje mogu lako spojiti, miješati, križati, hibridizirati u nebrojenim 'opscenim' kombinacijama – od popartističkih mixeva i porno-industrijskih 'umjetničkih' postupaka nerijetko preuzetih upravo iz područja visoke umjetnosti do retroavangardističkih konceptualizacija pornografije u nekim radovima i predstavama protagonista NSK – organizacije (Laibach Kunst, Irwin i ostali, da ne nabrajamo sve redom kako su se od 80-ih konstituirali u Sloveniji ) ili pak LAE (Labin Art Express s 'odjeljkom' Metal Guru), te napokon – u slobodnoj varijaciji 'na temu' relacija Religija - Politika – Ideologija - Užitak – u ovoj seriji iz radionice ('photo –shopa') Ferija Rumića.

Vlast nije zadovoljna sve dok je se ne zavoli; nije dosta strah, strahovlada, to je tek pola uspjeha, sve dok se ne obrati u Ljubav ili barem u Užitak. Vlast je opscena, a relacije Birokracija – Užitak ispituje, na Freudovu tragu, teorijska psihoanaliza (Lacan, Žižek i ini), dok se umjetničke intuicije takvog funkcioniranja stvari javljaju daleko prije Sigmunda Freuda, prije izuma fotografije, filma, videa, 'medijskih umjetnosti'. Tako da nas već simbol križa ('latinskog', uglavnom ) vraća sve do antike, Starog Rima i Krista.

Notorno je poznata činjenica da se čak i kroz najkanonskiju i najstrože dogmatsku kristološku ikonografiju provlače i neporecivo 'erotički' momenti, ne samo u proskibiranim gnostičkim, heretičkim predodžbama, koncepcijama i ritualnim praksama. Crkva i Država (Politika, Ideologija) 'koketiraju', to je odavno uočeno i formulirano. A koketiranje upućuje na jedva kamufliranu 'tamnu' erotiku u sakrosanktnim njedrima Visoke Politike. Lideri, postavljeni jedan pored drugoga (nije sad više bitno Tko je 'u sredini' a tko njemu 'z boka') kao Miss/ Mister i Njene / Njegove pratilje, veoma se trude djelovati veličanstveno i zanosno, a tome služi i sva heraldika, grbovi, ordenje, sve što vlak Poretka čini simbolički privlačnim, magičnim, 'čvrstim' poput Falosa, nježnim poput Vagine, dok vagoni Povijesti promiču pred hipnotiziranim očima Publike ('jebene strane' u svim Velikim Povijesnim Pričama).' Branko Cerovac