Kristina Lenard i Silvio Vujičić u Galeriji Kranjčar

Zajednička izložba Kristine Lenard i Silvija Vujičića pokazuje koliko je široko polje umjetničkog djelovanja. Kristina Lenard likovna je umjetnica koja se u svom radu fokusira na raznolikost mogućnosti fotografskog izražaja. U svom višegodišnjem radu kontinuirano propituje odnos promatrača i umjetničkog rada, poigrava se s perspektivom i ispituje mogućnosti ljudskog zapažanja u odnosu na tehničke i vizualne manipulacije djela. Silvio Vujičić je likovni umjetnik i modni dizajner, koji je u svom dosadašnjem radu više nego uspješno spajao svoja dva poziva, stavljajući naglasak na sam proces stvaranja rada te propitivanja prirode i nestalnosti materije (gotovo laboratorijskim pristupom) tako da nerijetko pri stvaranju radovi i potpuno 'nestaju'.

U prvom zajedničkom javno prezentiranom projektu Lenard i Vujičić stvorili su seriju gotovo monokromatskih radova, pročišćenog izraza i jasne idejne osnovice.

Promatrajući njihove fotografije bivamo uvučeni u imaginarij pomaknute stvarnosti i snažnog osjećaja nadrealnosti, u kojima prizore prožima atmosfera gotovo poetične odsutnosti i otuđenosti. Nositelj kompozicijski pročišćenih fotografija (bez suvišne scenografije) je centralna figura lišena teatralnosti i pretjeranog portretizma (izuzetak su dva prizora koji su dio veće cjeline triptiha i diptiha). To su ženski modeli 'lijepi' u svojoj neutralnosti naspram dominantnih raskošnih kreacija, ali strogih linija. Prizori, nerijetko simetrični, lišeni su nepotrebne deskriptivnosti, boje i dramatičnih pokreta te narativnosti.

Fotografijom dominira gotovo skulpturalno izrađena odjeća sa zanimljivim grafičkim akcentima. Snažnim pozadinskim osvjetljenjem na pojedinim fotografijama postignuta je dojmljiva atmosfera, koja prizoru pridaje mističan, pomalo transcendentalan prizvuk. Autori izmještaju scenski kadar u kojem model pozira u realni ambijent umjetničkog ateljea, stvarajući 'prizor u prizoru' i time čine nadrealni prostorni pomak, čime istovremeno nude i odmak od insceniranog svijeta modne fotografije.

Svaka fotografija, pomno mišljena, čini svijet za sebe – samozatajno nas uvlači u svoj punctum i obavija aurom svjetla ili tame. Pažnju posebno privlači jedina fotografija sa snažno izraženim portretnim karakteristikama – fotografija djevojke s tratinčicama. To je poetičan i prije svega melankoličan prikaz djevojke dubokog i sjetnog pogleda, blijede puti i bez šminke. Na glavi ima krunu minulih vremena – kompoziciju od uvenulih tratinčica, kojom kao da nas podsjeća kako sve prolazi (memento mori) i kako će nas sve obaviti crnina. U atmosferi prigušenog krika kao da zaziva Pavesea i smrt koja za svakog ima pogled, koja će doći i imati tvoje oči.

Fotografija nam otkriva one skrivene detalje i trenutke, koje „svakodnevnim pogledima“ ne vidimo, pri čemu je moda fikcija s tendencijom da uresi stvarnost. Rad Kristine Lenard komplementarno je povezan s radom Silvija Vujičića, oni se znalački koriste rječnikom likovne umjetnosti i vješto ga kombiniraju s jezikom mode. Karla Pudar