'Iskop i crvena vertikala' naziv je izložbe – instalacije koju će umjetnik Matko Trebotić postaviti u sklopu 59. Splitskog ljeta u Meštrovićevim Crikvinama-Kaštilac, u četvrtak, 25. srpnja, u 20 sati.
vrijeme: 25.07.2013. 20,00
mjesto: Split; Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac, Šetalište Ivana Meštrovića 39
'Ta instalacija mogla bi se nazvati land-art. Tema je zemlja, hrvatska, dalmatinska zemlja. Kopam iskop u koji je zabijen zahrđali križ kao arheološki i ljudski trag u zemlji Dalmacije i Hrvatske. U samoj apsidi, gdje bi trebao biti oltar, željezna je crvena vertikala koja se diže kao krik i kao borba za bolji svijet, kao protest prema društvu u kojem živimo, ne samo hrvatskom, nego šire, mislim na stanje globalnog kapitalizma, na totalitarizme, na ratove zbog nafte, zbog bogatstva', objašnjava Trebotić.
'Trebotić ovim djelom viče umjesto nas i nipošto nam se ne pokušava svidjeti, nego nas jasno i nedvosmisleno, snažno opominje i upozorava', veli kustos ove izložbe, Andro Krstulović Opara, te nastavlja: 'Zemlja, kamen, križ, purpurno crvena boja - elementi su koje je Trebotić u prostornim instalacijama rabio pred više od 30 godina. Još 1981. godine u Düsseldorfu prikazao je djelo 'Zemlja zemlje moje' koju su nazvali prvim hrvatskim land artom. Deset godina kasnije je zajedno sa brojnim hrvatskim umjetnicima u sklopu potresnog ciklusa 'Oči istine' prikazao svoj rad 'Hrvatska A.D.1991.', kojega je kasnije poklonio Vukovaru.
On je suptilno koristio krajolik u brojnim drugim prostornim intervencijama, no tek se sada odlučio za 'ulazak' u zemlju. Ovo je njegov prvi pravi land art! Izabrao je posebno mjesto - Meštrovićev maslinik u njegovim Crikvinama u kojima je Meštar na ruševinama renesansnog Kaštilca sazdao veličanstveni sakralno-memorijalni kompleks i u njemu crkvicu sv. Križa, u kojoj na drvenim reljefima prikazuje 'život i smrt te uskrsnuće Isusa od Nazareta'. Taj antologijski autobiografski ciklus kojega je Meštrović radio pune 34 godine bili su poticaj i Trebotiću da nakon isto toliko godina sazrijevanja i prikazivanja tog njemu omiljenog motiva – motiva porušene i u temeljima sačuvane starohrvatske crkvice – sazda ovo djelo kojemu je namijenio ulogu odašiljača njegovoga uzvika.'
Kustos zaključuje kako Trebotić zna da više nema vremena za stvaranje privida svojim kistom, za transpoziciju njegovih oblika starohrvatskih crkvica na papir ili platno te da Trebotić ovim djelom konačno dolazi na ishodište, na tvrdu ispucalu zemlju, nekoć natopljenu znojem i trudom.
