Rovinj – izložba Domagoja Burilovića

'Izložba kojom se Domagoj Burilović predstavlja rezultat je prošlogodišnje nagrade Likovne kolonije za mladog umjetnika. Postavljeni radovi ove rovinjske izložbe sastavljeni su iz osnovnih skulptorsko-slikarskih struktura. Objekti su istovremeno skulptura u prostoru, kao i reljef odnosno slika-objekt na zidu. Pred nama je dakle, instalacija u kojoj je granica između čistog slikarstva i skulpture, zamagljena. Prevladava govor koji nije sukladan nekadašnjim specifičnim slikarsko-skulptorskim oblicima izražavanja, već suvremenim konceptualnim operacijama.

Takvim izričajem mladi umjetnik Domagoj Burilović pridaje veći naglasak pokrenutim mentalnim mehanizmima percepcije no izradi i realizaciji istih. Izložene radove postavlja sa svrhom buđenja ili ukazanja na jedno stanje, na privilegiranu mentalnu sliku. Umjetnik u tom smislu, ukazuje na nelagodu i opasnost tehnološke civilizacije, koja uništava i remeti normalni odnos čovjeka i prirode. Naime, nikada se još dosad čovječanstvo nije suočavalo s ovolikim odprirođenjem, kao u današnje vrijeme.

Vreće za smeće glavni su junak izložbe. Njihova funkcija je zbrinjavanje otpada, te kao omotačima sadržaja za otpad, i same bivaju odbačene. Proizvode se, međutim kao teško ili sporo razgradivo smeće. Ta je činjenica u suprotnosti s njihovom prvobitnom funkcijom, jer umjesto da zbrinjavaju otpad one ga zbrinjavanjem stvaraju. Dio su sustava kulture proizvodnje, sakupljanja, akumulacije i konzervacije smeća. Umjetnik ustvrđuje: 'Zagađenje je kulturološki konstruirano i ponavlja se na svim razinama potrošačkog društva'.

Na postavljenoj izložbi, kroz seriju od tri rada iznosi '...princip zagađenja u diskursu umjetnosti, mode i svakodnevice”. Predmetnim pseudo-skulpturama naglašava reprodukciju predmeta za svakodnevnu uporabu ali i posebnih prilika kao što je moda ili umjetničko kolekcionarstvo. Rekonstrukcijom prenosi vrijednosnu težinu tih predmeta iz našeg svakodnevnog životnog okružja u muzejski, odnosno galerijski prostor. Naglašavanje njihove reprodukcije iz najlonskog materijala osvješćuje opće poznatu činjenicu, da su i inače stvarni predmeti današnjice napravljeni iz umjetnih, po okoliš štetnih tvari.

Prostorna instalacija, kojom se mladi umjetnik predstavlja na ovoj izložbi, ima tri prikazana elementa društvenog života. Ne ulazeći u detalje poruke koju želi nametnuti izloženim radovima, jer taj doživljaj uvjetuje osobni svjetonazor i percepcija promatrača, možemo se osvrnuti samo na likovni dio izričaja. Svojim likovnim postupkom čini identičan korak koji je u Pop-artu učinjen u odnosu na predmet opće potrošnje, kao objekta umjetnosti. Prevladavajuća je činjenica kako je u Pop artu svakodnevni općeuporabni predmet iz potrošačkog društva, bilo kao predmet prikaza, bilo kao materijal za prikaz, iskupio svoju vrijednost. Burilović te iste vrijednosti zadržava, ali im daje negativni predznak u ekološkom smislu. Međutim, one i dalje ostaju osnovnim dijelom procesa prikazanog predmeta, kao i materijala za prikaz u tehnološko-tehničkom smislu.

Takvo, kroz predmet likovnog prikazivanja, ironiziranje potrošačke civilizacije, preuzeto iz Pop arta, može se istovremeno zamijeniti s nadrealističkim veličanjem istog predmeta. Koristeći činjenicu da je u današnjoj umjetnosti udomaćena estetska vrijednost predmeta za opću svakodnevnu uporabu, nije mu više bitan lijep materijal, kao npr. struktura drva, niti mu je zanimljivo tradicionalno blještavilo lijevane bronce ili ispoliranog mramora.

Današnje vrijeme donijelo je nove industrijske umjetne materijale kao što su plastične mase i najlon. Umjetnik ne istražuje estetsko u ljepoti tih materijala, ni kombinacije u dragocjenim vrijednostima boja. Poseže za 'ready made' ili u 'trgovini kupljenim' objektima kao i materijalima. Neovisno od objekta, koristi potpunu slobodu od podčinjavanja ljepoti, sviđanju, zanatskom majstorstvu ili industrijskoj savršenosti. Priklanja se mističnoj i mitskoj naravi industrijskog materijala koji svjesno poprima odlučujuću estetsku težinu.' Dario Sošić