izložba

52. Annale Poreč: Prizivanje prošlosti


vrijeme: 26.07.2012. - 09.09.2012. u 21 sat
mjesto: Poreč, Istarska sabornica

U četvrtak, 26. srpnja, s početkom u 21 sat, u Istarskoj sabornici će se održati svečano otvaranje 52. Annala naslovljenog 'Prizivanje prošlosti'. Ovogodišnja izbornica je Radmila Iva Janković, a na izložbi se predstavljaju: Lara Badurina, Tomislav Brajnović, Marijan Crtalić, Ivan Kožarić, Andreja Kulunčić, Kristina Leko, David Maljković, Luiza Margan, Dalibor Martinis, Sofija Silvija, Slaven Tolj, Dubravka Vidović i Silvio Vujičić.

Temom 'Prizivanje prošlosti' izbornica istražuje recentno zanimanje umjetnika za povijest. Izložba ostaje otvorena do 9. rujna.

Isječak predgovora iz kataloga:
 
Ako je uloga duge tradicije Porečkog annala sondiranje i predstavljanje dominantnih strujanja u određenom vremenskom trenutku, kao jedan od mogućih zajedničkih nazivnika recentne umjetničke produkcije, može se prepoznati i u obnovljenom zanimanju umjetnika za povijest. U tom se kontekstu prizivanje prošlosti ne očituje kao estetsko koketiranje s pasatizmom ili u potrebi za potvrđivanjem i afirmacijom postojećeg stanja, kao što je bio slučaj u jednom od omiljenih devetnaestostoljetnih žanrova, nego upravo suprotno – umjetnik traga za uzrocima, da bi se mogle shvatiti pa i sagledati posljedice prisutne u sadašnjem vremenu, čime disciplina povijesti kao da opet uspostavlja dobrano poljuljani dignitet magistra vitae.

Rezigniranost spram tekovina prošlosti od kojih se više ništa ne može naučiti, ide ukorak s društvom koje u atmosferi sveopće devalvacije kulturnih, ekonomskih i prirodnih vrijednosti njeguje kult sadašnjosti i kratkoročnosti, potičući stanje dezorijentiranog plutanja u struji brze izmjene i još bržeg zaborava tzv. važnih događaja. Takvom trendu umjetnici pružaju otpor kojim od potpune amnezije spašavaju barem krhotine memorije. U tekstu „Je li prošlost neka druga zemlja? Je li prošlost drugi svemir“ koji govori o dodirima povijesti i suvremene umjetnosti, Katarina Gregos tvrdi kako nije riječ samo o prolaznom trendu, nego o autentičnoj potrebi za povijesnim razmišljanjem koje postaje dijelom obvezne popudbine nekog tko ne želi biti samo svjestan okolnosti u kojima se zatekao, nego usto angažiran i aktivan.

U usporedbi s nekadašnjim historiografskim žanrom, fokus se sa službene povijesti kakva postoji u udžbenicima i enciklopedijama sve češće pomiče na margine, na tzv. male, nevidljive, izostavljene, potisnute ili zaboravljene povijesti. Načini na koji joj umjetnici pristupaju ponekad se mogu usporediti s porivom znanstvenika, nekoga tko je opsjednut arhiviranjem, uživa u recikliranju pronađenog i njegovoj reinterpretaciji ili pak subverzivne sadržaje prikriva fikcionaliziranjem. Jedan od čestih kreativnih postupaka ukidanje je linearnog vremenskog tijeka, odnosno pribjegavanje montaži, u smislu svjesne manipulacije kategorijom vremena, njegova premetanja i kombiniranja. (Radmila Iva Janković)

(POUP)

(D.H.F., 25.07.2012)