Dalibor Kiseljak & Marija Borovičkić u galeriji Nano

Marija Borovičkić i Dalibor Kiseljak (povjesničarka umjetnosti, kulturna antropologinja i kustosica, i akademski umjetnik i pedagog), dvoje mladih kreativnih ljudi, združenih u zajedničkom životu, po prvi put skupa nastupaju u jednom izložbenom prostoru sa zanimljivim umjetničkim konceptom koji predstavlja svojevrsne fragmente Daliborove biografije shvaćene i objedinjene kroz specifičnu Marijinu narativnu perspektivu. Riječ je o kompleksnom aranžmanu koji uključuje 'ready-made' predmete, prilično opširan niz kraćih proznih isječaka te video-rad od desetak minuta; i dok je svaka od te skupine semantičkih elemenata dovoljno slojevita da bi se mogla bez zazora percipirati i samostalno (mada možda ne i u kontekstu samostalnog izlaganja u galeriji), do otkrivanja istinske punine značenja dolazi tek kad se pojmi jedinstvena pripovjedna nit.

Bez daljnjega, u ovom je radu estetski moment, iako prisutan, pomalo potisnut u korist jasne i pregledne komunikacije intrigantnih motiva koji dovoljno govore sami za sebe, nezavisno od potrebe za naknadnom estetizacijom stvarnosti, što se uostalom i ne događa. Zar bi drugačije i moglo biti kad pred sobom imamo impozantnu kolekciju od čak devedeset i jednog predmeta čija svrha nije provocirati kao rani 'ready-made' objekti, nego u intimnoj pripovijesti o svakodnevnoj interakciji jednog para prepoznati univerzalno iskustvo? Pri tome se čini najzanimljivijim što su ti predmeti Daliborove jednostavne majice kratkih rukava, (ne)svjesno čuvane godinama, u koje su raznolike uspomene utkane poput niti pamuka ili sintetičkih vlakana, a Marija ih iščitavanjem Daliborovih sjećanja ne projicira kao sentimentalne, već sa zamjetnim smislom za humor i autoironični odmak. Njegova su se prisjećanja u njezinoj transkripciji pretvorila u stilski rafinirane rečenice, koje funkcioniraju poput apsurdnih minijatura majstora ruske međuratne komike, a također otkrivaju ponešto i o prirodi njihovog odnosa, koji zasigurno počiva na iskrenosti i lucidnosti bez pretjerivanja patetikom.

U konkretnoj organizaciji djela to izgleda tako da je svakoj majici klasičnim kvačicama za sušenje pridružen zapis na papiru o njenoj povijesti i poziciji u Daliborovom životu, što opet potiče zgodne asocijacije o življenju prostodušno obješenom na štriku, što ima i šarma i zavodljivosti. Možda je ovdje ipak prisutna prikrivena provokacija - otkrivajući naoko banalne, no svejedno intimne biografske detalje naizgled nemarno ovješene 'tako da svi vide', ne poigravaju li se pomalo autori s našom suštinskom željom da znamo što više o svima, rijetko se usuđujući to javno priznati? S druge strane, sve se ovo može shvatiti i kao toplo iznošenje jedne romantične štorije koju naprosto vrijedi čuti, zato što takve priče svi volimo slušati. Populizam zbog pridobivanja simpatija publike? Nikako. Iskrenost i osjećajnost, ispričane s mjerom i osjećajem za takt, ritam i dobro, privlačno i uzbudljivo pripovijedanje.' Bojan Krištofić

Dalibor Kiseljak rođen je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, kiparska klasa, 2010. godine. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama: Galerija Klovićevi dvori, Zagreb (2003.); Galerija Kristofor Stanković, Zagreb (2007.); Muzej Mimara, Zagreb (2008.); Gliptoteka HAZU, Zagreb (2009.); Galerija Stančić, Zagreb (2010.); Studentski centar, Zagreb (2011.); Bacači sjenki - edicija zidnih novina, Zagreb (2012.); Galerija Jogurt, AKC Medika, Zagreb (2012.); Galerija moderne i suvremene umjetnosti, Vela Luka (2013.)... Član je HDLU-a.

Marija Borovičkić rođena je 1985. godine u Splitu. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2011. godine. Stažirala je u Laubi, kući za ljude i umjetnost i u galeriji Forum, kao asistentica voditelja galerije. Trenutno radi u organizacijskom timu Subversive Festivala. Objavljuje tekstove u časopisu Zarez.