Izložba Jelene Cetinje Vukelić 'Senzualni oblici stakla'

Jelena Cetinja Vukelić je rođena u Rijeci 1983. Diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te stekla zvanje magistre likovne pedagogije. Nakon završenog studija usavršava se u slikarstvu i kiparstvu kod akad. slikara Miomira Miloševića. Stručno se educirala za oblikovanje stakla u različitim tehnikama (vitraž, tiffany, tehnika spajanja, savijanja i topljenja stakla - fuzija, izrada nakita, tehnika „suhog cvijeća“) u Ljubljani 2001., 2002. te 2005. Članica je HDLU Rijeka od 2015.

O izložbi
Jelena Cetinja Vukelić otkriva skriveni život forme u staklu, njezin likovni izraz, autentičan i zanimljiv, spoj je tehnološkog umijeća i kreativnog impulsa u otkrivanju mogućnosti novih vrijednosti. Posebnost samog medija predstavlja joj izazov u obradi s kojom se odmiče od tradicionalnih načina u doživljavanju staklene skulpture te njezin izraz dobiva notu originalnosti i suvremenosti. Obrađuje ga stvarajući fragilne i nježne forme, pročišćenih i jasnih oblika. Skulpture se svojom prozirnošću uklapaju u okolinu čineći zgušnjavajuću strukturu i naglašavajući svoj tvorbeni materijal.
Oblici i naznake ženskog torza kojima se u ovom ciklusu autorica bavi, obli su i puteni, bez oštrina i grubosti. Senzualni i nestvarni pružaju asocijativnu naznaku tjelesnosti. Nastojeći apstrahirati realizam prirodnosti, ostavljajući samo minimalne naznake, ona stvara otvorenu i artikuliranu formu, formu kroz koju uspijeva uravnotežiti oštrinu i nježnost, krhkost i snagu. Suprotstavljajući tako tematiku i materijal, koristi ga izvlačeći njegovu suštinu da bi unutar njega prikazala elementarni i poetični oblik ženskog tijela koji bezvremenski i nestvaran čini poveznicu od prapovijesnih venera do modernih uradaka. Tom univerzalnom motivu umjetnica daje novu dimenziju ocrtavajući i naglašavajući atribute oblina, zatim taj vrlo jasan i određen artikulirani oblik pretvara u varijabilne plastične metafore pružajući im lebdeću strukturu stiliziranih sklopova napetih i zanimljivih formi. Njezina tijela su odlučna i snažna isto toliko koliko i fluidna i osjetljiva.
Strukturu stakla naglašava, napinje, puštajući da prozirnost i bazičnost osnovne boje čini dio zamišljenog tijela. Površine propuštaju svjetlo, a lom zraka u njihovoj masi smišljen je. Jačajući sintezu materije, definirane i određene forme s vremenom postaju sve slobodnije, pokretnije i lakše. Plohe i strukture su umirene, prostorne. Ispitujući mogućnosti kreativnog procesa ona dolazi do novih ostvarenja te se njezine skulpture mogu sagledati kao elementi koji mogu imati karakter trodimenzionalnog uokvirenog rada, ali isto tako mogu samostalno egzistirati u prostoru, dopuštajući različite vizure i gledišta. Susret antropomorfnog motiva s dekorativnim elementima autorica dovodi u ravnotežu u kojoj se susreću unutarnji, emotivni svjetovi te oni postaju predmet - umjetnička forma, transparentna, nestvarna i svježa poput materijala u kojem nastaje.Jasna Rodin, mr. sc.