Još jedno izdanje Poezije u dvorištu na kojem gostuje pjesnik Delimir Rešicki, održat će se u utorak, 18. listopada, u Café u dvorištu, s početkom u 19:00 sati. Pjesnikova posebna gošća je pjesnikinja i glazbenica Lidija Bajuk, a moderiraju Branko Čegec i Miroslav Mićanović.
vrijeme: 18.10.2016. 19:00
mjesto: Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb
Program
Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitak u tekstu! Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u „zoni živoga“, u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo „poeziju u dvorištu“.
Delimir Rešicki
Dobova
Stotinama sam puta
prošao kroz Dobovu.
To prvo mjesto kada vlakom
prelazite hrvatsko-slovensku granicu.
Taj prvi znak da nekamo
stvarno odlazite i prvi krajputaš
koji vam u povratku
kaže kako ste, zapravo, nekamo stigli.
Čistilište, ako stvarno postoji
vjerojatno sliči na Dobovu.
Djevojčica s kanticom za mlijeko.
Stogovi sijena na uredno pokošenim pašnjacima
koji mirno čekaju suton.
Nešto nestvarno se na čas ukaže
tamo vani, izvan kupea
punoga nikotinskoga ljepila.
Carinik koji će izuven i izvaljen
na položenim sjedalima
zakratko zadrijemati do Zagreba.
Ulica u kojoj je
u Ljubljani otvoreno prvo porno-kino u
bivšoj državi u koje sam odveo dva Goranca
da nakon šest mjeseci
sivo-maslinastoga vojnoga roka
vide dvostruku penetraciju
američke porno-dive iz osamdesetih
Kelly Nichols u filmu Cimerke.
Seoska groblja na pitomim padinama
na koja pada večernja, zimska sumaglica.
Jednom ću sići s vlaka
i zaspati na klupi te male
željezničke postaje u Dobovi.
Ako se ikada probudim možda me vidiš
kako ti s perona mašem
objema rukama.
DELIMIR REŠICKI, rođen 16. ožujka 1960. u Osijeku. Poeziju, prozu, književnu kritiku i medijsku publicistiku i esejistiku započeo objavljivati početkom osamdesetih godina u svim važnijim hrvatskim časopisnim i inim glasilima. Zastupljen je u pedesetak antologija, pregleda i panorama suvremene hrvatske poezije, proze i esejistike, u internacionalnim antologijama i pregledima europskoga i svjetskoga pjesništva. Od 2010. bavi se fotografijom. Neke od njih objavljene su u časopisima
Tema i
Tvrđa. U okviru naklade Fraktura, uređuje pjesničku biblioteku Fraktali.
Dobitnik nagrada: Sedam sekretara SKOJ-a, 1987; Duhovno hrašće, 1997. & 2005; Povelja uspješnosti „Julije Benešić“, 1998; Kiklop, 2005; Godišnja nagrada „Vladimir Nazor“, 2006; Hubert Burda Preis, 2008; Goranov vijenac, 2011; Nagrada Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine, 2013; Plaketa sv. Kvirina, 2015. Kada živi, čini to na biciklu, u Baranji, u selima i pustarama uokolo Kopačkog rita i dalje, ne puno dalje...
