Filmovi se organizatoru šalju putem poveznice u sljedećim video formatima: MOV/MP4/MPG/AVI (Vimeo, Youtube ili osobna web stranica). Odabrani autori su obavezni poslati skrinere sedam dana nakon što je selekcija završena.
Prijavnica treba sadržavati link na rad, kratki opis rada, te popis autora koji su sudjelovali u radu. Prijavnice koje ne zadovolje gore navedene uvjete neće biti uzete u obzir. Festival zadržava pravo upotrijebiti odabrane radove i njihove popratne sadržaje za promociju događaja, isto tako pokazat ih javno, u medijima ili bilo kojim drugim oblicima javne prezentacije, te iste pohraniti u arhivu festivala. Prijavnice šaljite na mail adresu: centar.za.dramsku.umjetnost@gmail.com
Za festivalski program bit će odabrano 10 filmova, a o tome će odlučiti žiri u sastavu:
Karla Crnčević, filmska radnica
Matija Prica, radnik u kulturi
Marta Baradić, kustosica
Odluka o filmovima koji će biti uključeni u ovogodišnji festivalski program bit će objavljena najkasnije 1. rujna 2020. na službenoj web stranici ( www.unseencavtat.com) te Facebook stranici festivala. Svi odabrani autori bit će obaviješteni putem e-maila. Ovisno o ovogodišnjim kapacitetima, organizatori festivala će omogućiti besplatno noćenje u hotelu i hranu za jednu osobu iz kreativnog tima. Organizatori ne pokrivaju putne troškove.
Koncept i kontekst Unseen mini film festivala 2020.
Festival Unseen tijekom prethodna tri izdanja na različite se načine bavio temom prostora, promišljajući razne prostorne dimenzije u kontekstu filma, ali i onkraj njega. Bavili smo se neposrednim, vidljivim i opipljivim aspektima u svakodnevnom korištenju prostora, velikim i malim gradovima i njihovim transformacijama, a išli smo i do viših razina te smo problematizirali geografsku raspršenost filmske proizvodnje, iza koje se zapravo krije dominacija jednog prostora i njegove ekonomije.
Prošle godine bavili smo se granicama i njihovim značenjem za kinematografiju, no ove godine ograničenja s kojima se najizravnije srećemo nešto su drukčijeg karaktera te kao takva utječu ne samo na koncepciju nego i na mogućnost održavanja samog festivala. Upravo stoga odlučili smo kao temu odabrati granice umjetnosti – s jedne strane, govoreći u kontekstu samog medija nameće se pitanje koje su njegove granice te kako ih prekoračiti; koje su granice onoga što je umjetnošću iskazivo te kako razdijeliti stvarnost i fikciju? S druge strane, postoje li granice onoga što se umjetnošću može ostvariti i tko ih postavlja; te kako se na umjetničku produkciju odražavaju ograničenja koja nam postavlja realni kontekst – stanje i dostupnost infrastrukture te modeli financiranja programa, ali i društvene okolnosti koje mogu biti izvan našeg utjecaja?
Jedan od razloga za ovakvu koncepciju jest i predviđeni način realizacije filmskog programa, koji će se uslijed aktualnih okolnosti odmaknuti od uobičajenog načina prezentacije. Umjesto klasičnih kinoprojekcija, koje u mraku svatko za sebe gledamo na velikom platnu, ove godine će izabrani radovi biti prikazani u nešto drukčijoj formi, ovisno o ovogodišnjem festivalskom budžetu i radovima koji pristignu odlučit ćemo o kojoj formi je riječ.
