predavanje, tribina, projekcija

Prozor u intimni svemir Borisa Lehmana na Kratkom utorku


vrijeme: 14.05.2019. - 15.05.2019.
mjesto: Zagreb; Kino Tuškanac, Tuškanac 1

Gost novog izdanja Kratkog utorka, 14. svibnja, u 19 i 21 sat u kinu 'Tuškanac' u Zagrebu, jedinstveni je i osebujni belgijski autor Boris Lehman, a dan nakon Kratkog utorka, 15. svibnja, u 17 sati, u Dokukinu KIC Lehman će održati i Masterclass predavanje o svom stvaralaštvu i metodama rada.
 

Od 1963. do danas ovaj majstor dokumentarizma snimio je preko 400 filmova i više od 300 tisuća fotografija. Boris Lehman snima filmove svaki dan: svijet koji vidi, ali više svijet u kojem živi - svoj grad, prijatelje, putovanja, susrete... Njegovi filmovi su izrazito vizualni, poetski, filozofski, no ono što je još zanimljivije - vrlo duhoviti i zabavni primjerci (uglavnom) osobnog dokumentarizma. Od 1995. prikazuje ih isključivo u vlastitom prisustvu, a retrospektive je imao u kinotekama i na festivalima diljem svijeta - od Berlina, New Yorka i Rotterdama, do Bombaja, Jeruzalema, Hong Konga, Moskve i Locarna. Na ovom Kratkom utorku u dva programa prikazat će se njegova četiri kratka i jedan dugometražni film, sve sa 16mm filmskih kopija, koje će najaviti sam autor....a možda i malo zasvira na tuškanačkom pijaninu.


Tata Lehman je htio da mu sin bude doktor, ali Boris nikad nije mogao podnijeti pogled na krv. Više ga je u mladosti zanimao klavir, a onda i fotografija. 1960. je postao filmski kritičar, a od 1965. do 1983. je radio kao animator u centru za pomoć duševnim bolesnicima Club Antonin Artaud, gdje se film upotrebljavao kao terapeutsko sredstvo. Osnovao je više filmskih društava, kao što su Cinélibre, Cinédit i Atélier des Jeunes Cinéastes. Ali najviše je snimao filmove, o sebi i stvarima oko sebe. Ili kako sam kaže: 'Pitanja na koja si pokušavaju odgovoriti gotovo svi filmaši si ne postavljam: Što ću snimiti? Kakav scenarij, kakvu priču, kakvu knjigu? I kako? Za mene je to jednostavno pitanje života i smrti. Način promatranja svijeta, način života. Snimati, živjeti, snimati…'


U svibnju 1987. za monografiju posvećenu filmu koju je izdala francuska dnevna novina Libération, u kojoj je pitanje 'Zašto snimate?' postavljeno stotinama filmaša, odgovorio je s: '1. da se riješim nečega, 2. da zapamtim, 3. da se vidim dok gledam druge, 4. da imam vezu sa svijetom, 5. da sam ja, da postojim, da postanem netko, jer nikad ne možeš biti siguran da jesi.' Mnogi su za Lehmana rekli, da bi, ako bi to fizički bilo moguće, najradije sebe propustio kroz filmski projektor.

 

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u partnerstvu sa Wallonie-Bruxelles International. Filmovi se puštaju sa 16mm kopija, imaju engleske titlove, a ulaz na program je 20kn. Jedna karta vrijedi za oba programa.

 

Raspored projekcije: 

 

19h Program kratkih filmova (108 min):

Šutljiv kao riba (Muet comme une carpe), Belgija/Njemačka, 1987., 38 min, 16mm

Čovjek od gline (L'homme de terre), Belgija, 1989., 40 min, 16mm

Posljednja večera (La dernière (s)cène), Belgija, 1995. - 2003., 15 min, 16mm

Stvari koje me vežu s bićima (Choses qui me rattachent aux êtres), Belgija, 2010., 15 min, 16mm

 

21h

U potrazi za svojim rodnim krajem (À la recherche du lieu de ma naissance), Belgija/Švicarska, 1990. 75 min, 16 mm


Ostale detalje vezane uz program i filmove potražite na ovoj poveznici.

 

Izvor: HAVC

 

(R.P.B., 13.05.2019)