Danas, 29. studenoga, od 17 sati, performansom Ivana Meseka, u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika, održava se promocija publikacije objavljene povodom 12 godina festivala performansa u Varaždinu - 'Varaždin.stop.2001.-2012.stop.performansi.stop.slijedi provjera.stop.'
vrijeme: 29.11.2013. 17,00 - 23,00
mjesto: Zagreb; HDLU, Trg žrtava fašizma bb
Program:
17 - 19 sati - Ivan Mesek 'Mauzolej hrvatskih umjetnika', performans
20 - 21 sat - Promocija publikacije, Ivan Mesek (ravnatelj Galerijskog centra Varaždin), Branko Franceschi (autor predgovora)
21 - 23 sata - Projekcije dokumentacije performansa, DJ E-BASE, kuhano vino
U decenijama koje su slijedile, domaća umjetnička scena bez značajne produkcijske potpore, bez funkcionalnog umjetničkog tržišta i slabo funkcionirajućeg javnog kulturnog sektora, djelujući u kontekstu perpetuirajuće ekonomske krize, društvenih tenzija, rata i tranzicije, prožeta uza sve globalne probleme i pitanjima nacionalnog identiteta i uspostave kulturnog prostora, pokazala se idealnim okruženjem za razvoj aktivizma i umjetnosti performansa. Performeru su uistinu dovoljni vlastito tijelo i bilo kakav prostor da stvori rad snažnog naboja kojeg će pritom općim stanjem radikalizirana publika moći i htjeti razumjeti.
Ovakvu, zbog kvalitete i političke referentnosti međunarodno relevantnu umjetničku produkciju, u skladu sa svojim mogućnostima podržava nacionalna i lokalna kulturna administracija, iako je kulturni sustav jedna od najčešćih tema performerske kritike. Performans se po svojim niskim produkcijskim zahtjevima, mogućnosti brze reakcije na kurentne političke te kulturne događaje i probleme, pa stoga i s visokom medijskom vidljivosti, u našem kulturnom kontekstu dokazao kao ultimativno demokratična umjetnička disciplina. Zahvaljujući ovim osobitostima i, unatoč kritikama, objektivno decentraliziranoj kulturnoj karti Hrvatske, umjetnost performansa živa je u svim kulturnim središtima. I dok je u Zagrebu kao glavnom gradu te kulturnom, ekonomskom i političkom središtu zemlje performans redovito integriran u umjetničke programe, upravo se u regionalnim središtima artikulirala potreba za programima koji će se koncipirati oko performansa kao središnje umjetničke discipline.
Ove projekte nikad nisu inicirale lokalne javne kulturne institucije, već su oni redovito i prvenstveno rezultat individualnih umjetničkih vizija ili programa nevladinih kulturnih organizacija. Dani hrvatskog performansa u Varaždinu, premijerno održani 2001. godine, proizašli su iz sinergije dva multidisciplinarna umjetnika: Daworina Butkovića i Ivana Meseka, koji obojica u svojim umjetničkim strategijama performansu pridaju značajno mjesto. Dane performansa kasnije je, po svom osnutku, organizacijski i pod direkcijom Ivana Meseka preuzeo od grada osnovan Galerijski centar.…..Branko Franceschi, iz predgovora
