|
Unatoč neprilikama pandemiji i katastrofalnom potresu koji je pogodio Sisak, a organizator Matica hrvatska u Sisku postala je beskućnik, nošeni podrškom mnogobrojnih pjesnika, pisaca i suradnika vrijedni Matičari učinili su sve kako bi se Susreti održali na samo u Sisku, već i u stradalim gradovima Petrinji i Glini. Družit ćemo se pod vedrim nebom Posavine, Pokuplja i Banovine s nadom da nas neće prodrmati niti oprati kiša već da će biti nježno vrijeme kako bismo u zajedništvu otplovili u divne poetske svjetove. Ovogodišnji laureati dobit će dvije nagrade Plaketu sv. Kvirina, rad akademskog kipara Zlatka Brkića, kao najveće priznanje za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu i nagrada za najbolju knjigu poezije, autoru do 35. godine starosti, objavljenu između dva Susreta takozvani Mali Kvirin. Pjesnikinja Gordana Benić, nagrađena je Plaketom sv. Kvirina, za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu. O tome je jednoglasno odlučio žiri u sastavu Krešimir Bagić (predsjednik), Miroslav Mićanović i Đurđica Vuković. „Gordana Benić objavila je petnaest pjesničkih knjiga: Soba (1982), Kovači sjene (1987), Trag Morie (1992), Dubina (1994), Laterna Magica (1998), Balada o neizrecivom (2003), Svijet bez predmeta (2007), Banalis Gloria (2009), Palača zarobljenih snova – imaginarni putopisi (2012), Palača nezemaljskih snova – psihogrami (2013), Palača svjetla i sjene – kozmogrami (2014), Nebeski ekvator (2015), Palača posljednjih kartografa (2017), Bijeli šum (2018) i Vremenski putnici (2020). Popisu treba dodati i knjigu Godina Sfinge (2003), u kojoj su okupljeni autoričini novinski tekstovi o arheološkim istraživanjima Dioklecijanove palače. Nadrealizam, kriptičnost, mističnost, okultizam, razgranati iluzionizam, svemirski romantizam, autoreferencijalna tama – to su samo neke od označnica kojima je opisivana i interpretativno kroćena poetska pustolovina Gordane Benić. Ta je autorica oblikovala samosvojan lirski svijet i naglašeno individualiziran stil. Kritika je među inim isticala da njezina poezija radi na „paradoksalnoj ili čak apsurdnoj kombinatorici činjenica i čudesa“ (Maroević), da se zasniva na „začudnoj sintaksi izvrnutog do neizvjesnih granica kozmosa“, da je riječ o pjesnikinji margine, „ambijenta i mediteranske urbanosti“ (Đurđević), „pjesnikinji bogatih bjegova i tužne utopije“ (Maleš), o autorici koja „traži korijenje u arhetipskom odzvuku onog što je bilo i onog što je moglo biti“ (Benčić), koja „pripitomljuje drugoga u sebi“ (Petković) itd… Gordana Benić u poeziji inzistira na oksimoronskom istraživanju – ona traži „moguće nemogućega“, pokušava pročitati nečitljivo, obuhvatiti neizmjerno, pojasniti neobjašnjivo, zaustaviti nestalno. Osluškujući mrtve jezike, koji odjekuju iz kakva zaboravljenog spisa ili iz Dioklecijanove palače, ona pokazuje da stari talozi „stvaraju poseban jezik“ koji svijet oslobađa gravitacije. Taj je jezik u istom trenutku bajkovit i hipermetaforičan, privlačan i taman. Zaključimo: poetski projekt Gordane Benić nezaobilazan je toponim suvremenoga hrvatskog pjesništva. Preporučuje se svima da ga što bolje upoznaju, a osobito vremenskim putnicima koji „vjeruju u skriveni poredak i slučajnosti“ te koji su „savršeni poklisari, neumorni hodači bez središta i znanja o toponimima“.(Iz Obrazloženja nagrade) Dobitnika Nagrade za najbolju knjigu poezije autora do 35. godina objavljenu između dva Susreta je Vladimir Tomaš za knjigu Hommage krvi Kristovoj odlučio je žiri u sastavu Darija Žilić, Tin Lemac i Đurđica Vuković. „Mladi pjesnik Vladimir Tomaš pojavljuje se s trećim pjesničkim rukopisom. Nakon prvijenca Oprostite mi prešućeno u kojem je propitivao pjesničku poziciju refleksivnosti i samorefleksivnosti pokušavši se uglaviti za neki od pjesnički, ali ne još i poetičkih tokova, te druge zbirke Ogoljivanje ontogeneze u kojima se sav kulturalni nanos skinuo s Tomaševa lirskog subjekta i sama je refleksivnost semantički i poetički bitno porasla, u ovom je rukopisu sama refleksivnost, ali i samorefleksivnost usmjerila put prema duhovnoj tematici. Ova knjiga kao i uvijek pokazuje konceptualnu vrsnoću i umješnost mladog pjesnika…riječ o jednom osviještenom mladom pjesniku koji je zauzeo pozicije ozbiljne poetike i kojeg vuče refleksija sebe i svijeta kao temeljna poetotvorna točka za razvoj daljnje poezije.“( Iz Obrazloženja nagrade) |
