Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin. Na izložbi će govoriti i likovni kritičar Ante Vranković, a izložba se može pogledati do 13. 3. 2018. godine.

Boje vjetra u slikama Alfreda Freddyja Krupe

'Mudrost plovi vjetrom i vremenom. I da parafraziram staru izreku, gdje ni jedna pahuljica ne pada na pogrešno mjesto, tako i sumi-e umjetnik stavlja na papir linije i tonove dovoljne da uzrokuje oblik, teksturu, i svaki dodir s kistom mora biti napunjen smislom, a beskorisni detalji eliminirani, te spajajući sve dobre točke u takvoj metodi dobivamo osobine najviše umjetnosti. Zvuk “nježne tišine”, nakon što su svi gromovi i vjetar prošli, bit će posljednja Božja riječ.

U Kini govore o ”pisanju slikarstvom” i ”slikanju pjesmom”, gdje estetika haiku pjesama nije daleko od razmišljanja sumi-e slikara. Kaligrafski potez, riječi poezije i sposobnost slikara da hvata duh (Ch′i) prirode, a ne fotografsku sličnost. Teme iz prirode su poticaj, ali kistovi ne pokušavaju oponašati, kopirati ili upravljati prirodom. Umjesto toga, cijeni se i uživa u svakom prirodnom procesu. Ovi Zen umjetnici traže sklad sa svemirom kroz zajedništvo sa svime. Umjetnička ljepota najčešće leži u onome što je prirodno i ima osobnost. Ako se ove slike gledaju otvorenim srcem, njihovo unutarnje značenje polako postaje očito.

Umjetnost na Zapadu razvila je kompleksni jezični simbolizam, kroz koji umjetnik manipulira svojim materijalom. Umjetnost kao komunikacija osnovna je za zapadnu estetiku, kao uzajamni odnos oblika i sadržaja. Glazba se smatra jezikom osjećaja i sastoji se od ”zvučnih pokretnih oblika”.

Pejzažna slika u zapadnoj tradiciji nije samo estetski ugodna reprodukcija; umjetnik koristi svoje tehnike ravnoteže, perspektive i boje kako bi izrazio osobnu reakciju na krajolik, ali njegova slika je ”uslikano” ljudsko raspoloženje. Estetski objekt služi kao veza između publike i osjećaja umjetnika.

Zen umjetnik, s druge strane, nastoji najjednostavnijim sredstvima predložiti inherentnu prirodu estetskog objekta. Sve može biti obojano ili izraženo u poeziji, a svi zvukovi mogu postati glazba. Rad umjetnika je predlagati suštinu, vječne osobine objekta, koji je sam po sebi prirodni umjetnički rad, prije nego umjetnik stigne na scenu. Da bi se to postiglo, umjetnik mora u potpunosti razumjeti unutarnju prirodu estetskog objekta.

Ovaj koncept suštine za razliku od iluzije, temelj je Zen umjetnosti u svim fazama. U vremenu i prostoru gdje se istočni i zapadni vjetrovi miješaju, sve kvalitete koje su cijenjene kao ‘napredne’ u zapadnjačkom ekspresionizmu stoljećima su primjenjivane u istočnoj umjetnosti: gestualne metode; često ograničenje raspona boja, često crno-bijelo; kaligrafske slike, slobodni linearizam i agresivne ili brze poteze kista; visoko asimetrične kompozicije, često s velikim površinama praznih prostora; atmosferski ili ravna polja boje; spontani pristup umjetnosti koji uključuje prihvaćanje slučajnih učinaka; i pojam akta slikarstva kao samo-otkrivački događaj, psihički i somatski nabijen i implicitno povezan s umjetnikovim emocijama.

U svom radu Alfred Freddy Krupa ide i dalje, te kaže: “Neki ljudi su fokusirani, ili čak opsjednuti, ”ljepotom” linije i njezinom gracioznošću. I to je legitimna intencija i neophodna u kaligrafskom pisanju, ali to nije moj put. ”Na kraju dana”, ja ću stvoriti moj vlastiti oblik, moju vlastitu crtačku teksturu i moju vlastitu morfologiju linije. Ja se ne brinem ukoliko je ona ”ružna”, što je gotovo uvijek subjektivan opis, ili ”nesavršena”, ili ukoliko ju ne održavam u skladu s tradicionalnim pogledom i razmatranjima ”zanata”. Ona mora biti izvorna, direktna materijalizacija i ”otisak stope” tijeka mojeg uma i njegove strukture, kao i mojih osjećaja koji prate taj tijek. I kada se takav događaj ”desi”, on po svojoj prirodi sadrži ”jasnoću” i umjetničku iskrenost. Ovim pristupom vjerujem da ću stvoriti izvornu umjetnost, izvornu u samom korijenu, moju vlastitu umjetničku gramatiku.”

I to je stav izravnosti i nezavisnosti u kreativnom djelu.

Zato podržimo slikara Alfreda Freddyja Krupu u izražavanju njegova unutarnjeg svijeta , gdje energija i gibanje vremena i prostora na suvremenoj umjetničkoj sceni daje još jedan osoban i autentičan umjetnički rukopis'.
(Iz predgovora Danka Merina)



Biografija autora

Alfred (Freddy) Krupa rođen je 14. 6. 1971. u Karlovcu. Osnovnu školu završava u Karlovcu, a srednju u Zagrebu. Diplomirao je na ALU Zagreb 1995. godine. 1998. odlazi u Japan kao dobitnik istraživačke stipendije Japanske vlade.
Bio je ili jest član niza strukovnih udruga u svijetu i Hrvatskoj, uključujući HDLU Zagreb. Dobitnik je niza odlikovanja, priznanja i nagrada za svoj rad, te je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim žiriranim izložbma u zemlji i inozemstvu.
 
likumzg.wordpress.com