Na ovogodišnjem Svjetskom festivalu arhitekture i urbanizma (Architectural Week Prague 2014) u Pragu, koji se održava od 15. rujna do 12.listopada, Bacači Sjenki (doc. sc. Sandra Uskoković i intermedijalni umjetnik Boris Bakal) predstaviti će rad i život jednog od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture - Ivu Vitića.
vrijeme: 15.09.2014.
mjesto: Prag
Tema jednog od segmenata ovogodišnjeg festivala je Arhitektonsko nasljeđe i svjetske arhitektonske ikone stoga su Bacači Sjenki pozvani da izlažu i predstave cjelokupan opus Ive Vitića, s posebnim naglaskom na Blok Narodne Banke iz 1958/61. u Laginjinoj ulici u Zagrebu, ali i desetogodišnji trud Bacača Sjenki u zagovaranju obnove ovog kulturnog spomenika Republike Hrvatske i remek djela poslijeratnog modernizma domaće i svjetske arhitekture.
Bacači Sjenki na festivalu će predstaviti maketu nebodera u Laginjinoj ulici (autor makete je arh. Marko Ambruš), fotografije reprezentativnih arhitektonskih zdanja Ive Vitića (iz Arhiva Bacača Sjenki, Nepoznatog Zagreba, Slobodnih veza te kolega arhitekata), te kratak film o arhitektu Vitiću, zgradi u Laginjinoj te njezinoj obnovi.
U filmu će se predstaviti i dijelovi budućeg dokumentarca 'Betonska ljubav/nica' o procesu obnove nebodera čija se svjetska premijera očekuje početkom 2016. godine.
Inače, Bacači Sjenki i njihov voditelj Boris Bakal već 10 godina sa suvlasnicima i stanarima nebodera rade na zaštiti, obnovi i održivom korištenju ovog kulturnog spomenika, a tijekom cijelog procesa ovog umjetničkog projekta zajednice snimaju dokumentarni film i dokumentiraju sva zbivanja i dinamike oko nebodera u Laginjinoj.
Ovo predstavljanje slavnog arhitekta koji je između ostaloga projektirao 'Kockicu' bivše sjedište CK SKH i Pionirski grad (danas Grad Mladih) početak je priprema Bacača Sjenki za realizaciju velike izložbe povodom stogodišnjice rođenja Ive Vitića u 2017.godini. Ovo je najveće predstavljanje rada i djela arhitekta Ive Vitića od njegove smrti 1986. godine.
Ivo Vitić, hrvatski arhitekt (Šibenik 21.2.1917.-Zagreb, 21.12.1986.) Diplomirao je arhitekturu 1941. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu, a nakon završenog fakulteta radi do 1943. kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik prof. Alfreda Albinija. Od 1945. do 1946. radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim prelazi u tada osnovani Arhitektonski Projektni zavod. Od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ, a d 1951. vodi Arhitektonski biro 'Vitić' (kasnije poznat kao i 'AB 17') na čijem je čelu bio do svoje smrti. Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, školu u Šibeniku, Pionirski grad (danas Grad Mladih) u Zagrebu, polikromnu obojenu vilu na početku Meja u Splitu i dr.
Njegove mnogobrojne realizacije, osobito u Dalmaciji, sinteza su internacionalne moderne arhitekture i lokalne graditeljske tradicije: stambena naselja na Visu i u Šibeniku (1952–53), stambena zgrada u Zadru (1959), hotel Jadran i kino u Šibeniku, te moteli u Trstu, Preluci kraj Rijeke, Biogradu i Trogiru (1962–65.). Inovativnošću i smjelošću konstrukcije ističu se izložbeni paviljon (poznat kao Paviljon 40.) na Zagrebačkom velesajmu (1956), bivši domovi kulture Jugoslavenske armije, u Šibeniku (1960–61., danas gradska knjižnica) Komiži (1961–67., danas Dom kulture), Splitu (1965., danas gradska knjižnica Marka Marulića), te nerealizirani projekt za paviljon SAD-a na Zagrebačkom velesajmu (1965).
Po posebnoj urbanoj dispoziciji i oblikovanju te stambenoj tipologiji ističe se polikomni stambeni sklop na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice u Zagrebu (1958/61.). Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni naziv Zgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica. Kao arhitekt, Vitić je izveo više od stotinu građevina.
Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova (Zadar, Šibenik, Komiža, Split). Bavio se i problemima regulacije povijesnih dijelova gradova (poluotok u Zadru, obala u Šibeniku, Frankopanska ulica, Ilica i Cesarčeva u Zagrebu, središte Mostara). Prema njegovim projektima izvedena je regulacija centra u Zadru (1956.) te ul. Rade Končara u Splitu (1961.).
