Budinjak - Polje tumula / arheološka istraživanja

Veliko stariježeljeznodobno arheološko nalazište, koje obuhvaća nekropolu i gradinu pokraj žumberačkog sela Budinjaka, nalazi se pedesetak kilometara zapadno od Zagreba. Budinjačka je gradina bila glavno željeznodobno naselje u središnjem dijelu Žumberačke gore, blizu koje su osnivana i manja naselja.

Budinjačko naselje (gradina Židovske kuće) izvanredno je strateški smješteno na vrhu brijega koji dominira poljem, a s njega je moguće pogledom obuhvatiti sav bliži i dalji okolni teren. Okruženo je s triju strana vrlo teško premostivim prirodnim strminama, dok je prema Budinjačkom polju, s pristupačnije strane, opasano trima redovima zemljanih bedema. Ukupna površina naseobinskoga kompleksa iznosi oko 40.000 m2.

Nekropola tumula (grobnih humaka) nalazi se sjeverno ispod gradine u Budinjačkom polju i rasprostire se na površini od oko 60.000 m2. Geodetskim snimanjem ustanovljen je 141 grobni humak. Tumuli su okrugla oblika, različitih veličina te im promjer iznosi 5 – 20 m, a visina 0,50 – 2,20 m. Većina grobnih priloga pronađenih na budinjačkoj nekropoli pripada starijem željeznom dobu, a dio nalaza povezuje se s krajem kasnoga brončanog doba.

To su fragmenti ili potpuno sačuvan nakit (brončane i željezne ukrasne igle, fibule, brončane i željezne narukvice, brončane nanogvice te željezne, staklene i jantarne ogrlice), konjanička oprema, pojasne kopče, polumjesečasta britva, željezna i brončana koplja, noževi i sjekire itd., zatim standardni keramički materijal, koji izradbom, načinom pečenja i ukrašavanja posuda pokazuje srodnost s halštatskim krugom jugoistočnog alpskog prostora, premda su uočljive velike srodnosti, posebice metalnih nalaza, sa stariježeljeznodobnim grupama sjeverne i srednje Italije, izrazito Caput Adriae.

No, preko materijalne ostavštine budinjačke nekropole moguće je uočiti i utjecaje iz drugih prostora. To se u prvom redu odnosi na panonski, srednjobosanski, dalmatinski, lički te srednjoitalski prostor. Posebnu pažnju stručne i kulturne javnosti pobudilo je otkriće zdjelastih kaciga u kneževskim grobovima tumula 3 i 139. Njihovo tehnološko ispitivanje omogućilo je uvide u vrlo složenu tehniku izradbe zdjelaste kacige, te tako otvorilo nove mogućnosti raščlambe i precizniju dataciju te grupe najstarijih halštatskih kaciga.

Pri iskopavanju budinjačkoga grobišta svake se godine spoznaje nešto novo; pokadšto se to odnosi na načine ukopa, katkad na grobnu arhitekturu, konstrukciju samih tumula, i na kraju uvijek na neki novi nalaz ostataka materijalne kulture kakav u prijašnjim istraživanjima nismo pronašli. Višegodišnji rad i uočavanja raznolikosti pri načinu ukapanja pokojnika i grobne arhitekture tumula na nekropoli omogućila je njihovu razdiobu. Tako smo na budinjačkom grobištu razlučili deset tipova ukopa unutar ili izvan tumula.

Uz Budinjak, na užem prostoru Žumberka evidentiran je velik broj utvrđenih i pretpostavljenih nalazišta iz istoga vremenskog perioda što je omogućilo definiranje grupe Budinjak kao stariježeljeznodobne kulturne pojave u središnjoj Hrvatskoj. Budućim će istraživanjima biti prikupljeni podaci koji će možda pokazati drugačiju vremensku ili kulturnu sliku ponekog od nalazišta koje danas ubrajamo u grupu Budinjak. Ono što se s velikim stupnjem sigurnosti već pri današnjem stanju istraženosti može ustvrditi jest važnost i uloga nalazišta po kojem je cijela grupa dobila ime. Bogatstvo do sada pronađenih nalaza na nekropoli u Budinjaku svjedoči o ekonomskoj snazi stariježeljeznodobne populacije koja je živjela na budinjačkoj gradini. Ta je ekonomska snagausporediva s onom najbogatijih željeznodobnih nalazišta s jugoistočnoalpskog prostora.

Nesumnjivo je da je na području Žumberka u starijem željeznom dobu Budinjak bio veliko regionalno središte, koje je odigralo važnu, a vrlo vjerojatno i dominantnu ulogu u formiranju kulturnog identiteta cijeloga kraja.

Iskopavanjima pokraj Budinjaka započela su sustavna istraživanja pretpovijesti u Žumberku. Izvanrednim nalazima pronađenim na Budinjaku pribrajamo i brojne druge značajne nalaze i nalazišta s tog područja, koji svi svjedoče o važnosti istraživanja tog terena za proučavanje
srednjoeuropske pretpovijesti. Jer, Žumberak je smješten na razmeđi Panonske nizine, jugoistočnog alpskog prostora, te lanca Dinarskoga gorja – odnosno mediteranskog svijeta, na prostoru podložnom trgovačkim i kulturnim infiltracijama te međusobnim prožimanjem tih utjecaja; nedvojbeno je da će prikazi i analize pretpovijesnog materijala iz Žumberka, privlačiti još veću pozornost negoli dosad.

Premda obrada materijalnih ostataka pronađenih pokraj Budinjaka nije u potpunosti završena, željeli smo ovom izložbom pokazati raznolikost i značaj pronađenih nalaza. Stoga u izložbi prikazujemo devetnaest grobnih cjelina i brojne druge materijalne ostatke iz zadnjih dvadeset godina iskopavanja. Želimir Škoberne, autor izložbe