Detaljnije

KIPAR - KIPARSKA ŠKOLA A.RUKAVINA BRTONIGLA
KONCEPT
 
Uvod
 
Aleksandar Rukavina bio je kipar i slikar koji se doselio iz Zagreba u Buje 1962. godine. Nekoliko godina radio je kao profesor u osnovnoj školi Buje, nakon čega seli u Brtoniglu gdje se posvećuje istraživanju i radu. Od zapisa i sjećanja možemo reći da je Aleksandar Rukavina bio otvorena, komunikativna osoba koja je usprkos novoj sredini uspjela pronaći svoje mjesto u društvu. Njegov rad a ni život nisu marginalizirani, o čemu nam svjedoče brojna umjetnička djela i narudžbe. Jedan od važnijih projekata po kojem je njegovo djelovanje ostalo zapamćeno je svakako Grožnjan. Boraveći u Bujama i istražujući okolicu  prepoznao je vrijednost i potencijal tog mjesta koji je tada (1965. godine) vapio za obnovom. Mjesto s prošlošću koja je umjetniku bila čitljiva u elementima srednjega vijeka, renesanse i baroka probudilo je u njemu interes. Svako mjesto u Istri za njega imalo je povijesno - spomeničku vrijednost koja se može i mora obnoviti. Njegova ideja bila je oživjeti mjesto na način da se umjetnicima ustupe prostori u kojima bi oni mogli živjeti i stvarati. Ta mu se ideja i ostvarila!
Od 1985. do 2024. godine u Brtonigli je na mjestu Rukavininog ateljea otvorena Memorijalna galerija koja je od 2024. preimenovana u Kulturni centar Aleksandar Rukavina. Od 2018. godine taj prostor je dragi domaćin KIPAR-a.
 
TEMATSKA ODREDNICA KIPAR-a 2025.
 
U svakodnevnom životu humor je neizbježan - bilo kao spontan odgovor na apsurdne situacije, sredstvo suočavanja s izazovima ili način izražavanja kritike. No, iako je prisutan u svim aspektima društva, humor u skulpturi često ostaje u sjeni ozbiljnih tema. Može li se humor pretočiti u formu, volumen i materijal? Je li skulptura doista i mjesto smijeha ili ga izaziva tek u interakciji s promatračem?
 
Humor kroz stoljeća
Da smo živjeli u 14. stoljeću, sigurno bismo poznavali humor, ali vjerojatno ne bismo očekivali da ga pronađemo u kiparstvu. Ipak, srednjovjekovni majstori su, možda više nego što bismo pomislili, unosili duhovite elemente u svoje radove - groteskne prikaze na kapitelima, satirične figure u crkvenim dekoracijama ili skrivene, ponekad neprimjerene detalje na freskama i reljefima.
 
U renesansi i baroku, humor se povremeno javlja kroz karikaturalne portrete i satirične prikaze svakodnevnog života. No, tek u 18. i 19. stoljeću dolazi do značajnijeg iskoraka u kiparskom izrazu humora. S razvojem karikature i satirične umjetnosti, kipari počinju istraživati ljudske slabosti, ironizirati društvene norme i eksperimentirati s formom na način koji izaziva smijeh.
 
Humor kao kiparski jezik
Kao što većina ljudi zna, 20. stoljeće donijelo je radikalne promjene u umjetnosti. Kiparstvo više nije bilo vezano samo uz monumentalne i reprezentativne forme - postalo je eksperimentalno, interaktivno, čak i apsurdno. Pojavom dadaizma i nadrealizma, humor se u kiparstvu izražava kroz igre s proporcijama, neočekivane materijale i pomicanje granica realnog.
 
Marcel Duchamp, sa svojim "Ready-made" skulpturama, započinje tradiciju umjetničkog humora koji se temelji na igri značenja i konteksta. Kasnije, umjetnici poput Claesa Oldenburga preuveličavaju svakodnevne predmete, dok Jeff Koons koristi kič i popularnu kulturu kako bi stvorio zabavne, ali dvosmislene skulpture.
U pravilu humor u skulpturi često proizlazi iz iznenađenja, apsurda ili pretjerivanja. Skulptura može biti duhovita kroz formu, materijal, kontekst ili interakciju s publikom.
 
Kako skulptura može biti humoristična?
1. Igra proporcijama - povećanje ili smanjenje u neočekivanom omjeru (npr. gigantski predmet u svakodnevnom prostoru)
2. Neočekivani materijali - ozbiljni motivi izvedeni u nespojivim materijalima (npr. "mramorni balon")
3. Interaktivnost - skulpture koje traže sudjelovanje promatrača kako bi postale smiješne
4. Ironija i parodija - reinterpretacija klasičnih skulptura u duhovitom ključu
5. Apsurd - prikazi koji ruše očekivanja i izazivaju osmijeh upravo svojom nelogičnošću
 
Kreativni izazov: HUMOR U SKULPTURI
Kako se humor može pretočiti u trodimenzionalni oblik? Može li se skulptura osmjehnuti promatraču, izazvati spontan osmijeh ili ironično komentirati svijet oko nas? U vremenu kada je vizualna umjetnost često ozbiljna i konceptualno teška, postoji li prostor za skulpturu koja će svojim oblikom i značenjem donijeti vedrinu?
Tražimo umjetničko promišljanje koje humor koristi ne samo kao sadržaj, već i kao bitni oblikovni element. U bogatoj povijesti umjetnosti, humor je uvijek imao svoje mjesto - pitanje je samo hoćemo li mu sada dati punu trodimenzionalnu slobodu.
 
Aktivnosti
U razdoblju od osam dana, točnije od 21.06. do 28.06.2025. održat će se kiparska radionica u kamenu. Dva studenta iz različitih hrvatskih Akademija će u odnosu na dostavljene prijedloge biti pozvani na sudjelovanje. Skulpture komornog formata izađivati će uz pomoć mentora. Skulpture će ostati u vlasništvu općine Brtonigla te će sukladno dogovoru odabranih stručnjaka biti postavljene u javnom prostoru.
Radionica se zatvara izložbom, podjelom priznanja i koncertom.