Češka umjetnica, Elis Kondelíková, rezidencijalni boravak u dubrovačkoj galeriji Flora zaključuje izložbom koja je svojevrsno preplitanje globalne teme sveprisutnijeg ratnog sukoba koji se nezaustavljivo širi, arheologije ratnih trauma općenito te vizualnih bljeskova, asocijativnih fotografija i video radova, koji su nastali za vrijeme njenih svakodnevnih dubrovačkih ophoda gradom. Izložba se održava od 9. do 15. listopada.
vrijeme: 09.10.2024. - 15.10.2024.
mjesto: Dubrovnik
Hell is empty, naslov je koji umjetnica preuzima od Netflixove mračne horor serije, zapravo citata iz Shakespeareove drame Oluja:
Hell is empty and all the devils are here.
Pakao je prazan, ali ta praznina se prelila i na ovostrano.
Elis na svojim fotografijama bilježi tu prazninu. Fotografira napuštene prostore, detalje... asocijacije na gubitak doma. Fotografira zaboravljene lutke bez ekstremiteta promišljajući tijelo i tjelesnost. Zaokupljena je i šablonama, ponavljajućim motivima, istim uzorcima koji se iščitavaju na različitim objektima, kao što se, uostalom, obrazac rata preslikava u prostoru i vremenu ne mijenjajući se u svojoj strahoti. Ako nam je bliži, pogađa nas direktno, a ako je udaljen, postaje zanemariva vijest. Međutim, u vremenu smo intenziviranih ratnih sukoba koji prijete da postanu globalni i ništa više nije sigurno.
Prema fotografijama Elis se odnosi kao prema vizualiziranim riječima. Slaže ih u povezane grupe tvoreći različite kontekste. Te rečenično-slikovne nizove učvršćuje pjesmama koje je sama pretipkala na pisaćoj mašini. Ponegdje se, sasvim slučajno, crvena vrpca za pisaću mašinu presložila preko standardne crne i dobio se dojam krvarećih slova. A poezija koju nam Kondeliková prenosi je poezija poljske pjesnikinje Anne Świrszczyńske, poznate i kao Anna Swir, koja je i sama prošla ratnu traumu, citirajući zbirku Building the Barricade. Poeziju Swirove isprepleće s poezijom Semezdina Mehmedinovića iz zbirke
Sarajevo blues, napisane i objavljene tijekom opsade Sarajeva.
Ono što vidimo zrcali spokoj i nemir istovremeno. Fragmente možemo iščitavati kako god želimo, interpretacija je slobodna. Upravo iz tog razloga u prostoru će se naći i ogledalo, a odraz nas samih u navedenom kontekstu označava nas, ne samo kao promatrače, već i kao agente nadolazeće promjene.
- Helena Puhara