Eric del Castillo: '2econd Life-Sketches for a new reality'

Izložbom „Drugi život / skice za novu realnost“ Eric del Castillo predstavlja nam jedan manji dio svog pozamašnog opusa koji je nastajao u posljednjih tridesetak godina: od prostorne instalacije „Razglednice iz prošlosti“  koje je počeo sakupljati još 80-tih godina prošlog stoljeća, preko ready-made objekata / skulptura , printanih i uokvirenih (zlatnom bojom obojenim, pronađenim pohabanim okvirima) slika digitalnih kolaža u kojima autor dekonstruira i rekontekstualizira poznate prikaze žena mijenjajući im pozadinu i dodajući im maske na lica i tetovaže na tijela (npr. Ingresova „Kupačica“) pa do video kolaža „Stilitas“ ili „The World Without Us“ - video arhiva montiranih fotografija javnih prostora (preuzetih sa interneta) različitih gradova u svijetu snimljenih za vrijeme potpunog lockdown-a tijekom ove pandemijske 2020. godine. Eric se u svom radu relativno brzo nakon studija filma i slikarstva počeo služiti različitim tehnikama kolažiranja kao specifičnim vizualnim jezikom bliskim načinu života, tradiciji i kulturi Meksika odakle i potječe. Pritom u sagledavanju njegovog rada treba imati na umu da (naš) željeni kontakt sa stvarima ne leži na početku jezika već na kraju jezičnog napora. Ponekad smo zarobljeni u toj igri jer sve pokušavamo objasniti usvojenim znanjem i stečenim iskustvom, a za nove obrasce potrebno je napustiti stare paradigme i pronaći nove konceptualne alate kako bismo objasnili svijet u kojem živimo.  Narativ je to koji u svojoj osnovi nije primarno motiviran pripovjedanjem (mada ima sve odlike fabule zavodljivog hipertekstualnog zapleta pri čemu se kraj sluti, ali ne nazire) i kojeg odlikuje fluidno spajanje različitih (ne nužno i ne uvijek paralelnih) struja svijesti, njihovo pretapanje u kadrovima naoko suprotstavljenih perspektiva. Jedne zasnovane na racionalnim strukturama realnog koja dotiče irealno i druge koja prihvaća nadnaravno u realnom. Istovremeno prisutne u njegovim opservacijama i šetnjama kroz prozaičnu stvarnost očuđenja običnog. Kolaž je to sastavljen od krhotina stvarnog i odlomaka (ne)mogućih svjetova i situacija koji skreće pozornost na nezaustavljivu dezintegraciju humanizma i logike u aktualnoj globalnoj društveno-političkoj zbilji, a da pritom ne potencira pretjeranost u izričaju. Kolaž autorovih razmišljanja o svijetu barokiziranih privida i inflacije raskošnih slika ispražnjenog sadržaja; svijetu u kojemu nismo mi ti koji nose masku, već maska nosi sebe kao svoju masku. Iako po značenju u Ericovim radovima postoji određeni (smisaoni) odnos (među)zavisnosti, on nije formalno izražen pa sadržaji ostaju autonomni za različita sagledavanja i tumačenja. A trenutno mi je najbliže ono koje jasno govori da smo poput likova iz rada „Stilitas“ koji su sigurni u ovoj oluji, ali ograničeni da žive na kapitelima urušenih stupova zapadne klasične kulture u petlji vječne sadašnjosti i neizvjesne budućnosti. Toni Horvatić