Veliko dvorište Močvare i Pogon Jedinstvo ugostit će u ponedjeljak, 9. srpnja, slovački Teatro Tatro, koji će hrvatskoj publici predstaviti svoju dramatizaciju i scensku realizaciju 'Majstora i Margarite' Mihaila Bulgakova u režiji Ondreja Spišáka, najavljenu kao vrhunski primjer slovačkog teatra.
vrijeme: 09.07.2018.
mjesto: Zagreb; Veliko dvorište Močvare i Pogon Jedinstvo
Kako se ističe u najavi, gostovanje je
dio programa Eurijala produkcijske kuće Eurokaz, ove godine posvećenog slovačkim teatarskim praksama s posebnim fokusom na pojavu autentičnosti u zemlji čije se kazalište danas, nakon više od dvadeset godina servilne prilagodbe svojih fokusa, hrabro otiskuje u širinu neprilagođenog.
"Da takva autentičnost nije samo konceptualna procedura, već da ima i svoje funkcionalno zaleđe, da misli na svoju publiku po dubini, a ne samo po širini tzv. kulturne industrije, da misli na izvođački sinhronitet i, konačno, na blizinu svoje smrti i brzinu nestajanja, za razliku od obzora loše vječnosti u kojem živi hrvatski teatar sa svojim propedeutičkim, etatističkim, prosvjetiteljskim, a u posljednje vrijeme i s društveno-utilitarnim nametima, sve to želi se ovogodišnjom Eurokazovom Eurijalom dati na uvid i procjenu", stoji u najavi.
Teatro Tatro kazališna je skupina sa sjedištem u slovačkom gradu Nitri nastala iz uvjerenja da teatar mora biti potpuno neovisan i ne podlijegati nikakvim i ničijim pravilima. Karakterizira ga široka paleta različitih žanrova i stvaralačkih metoda te podjednaka usmjerenost na predstave stvorene za pozornicu kao i na putujuće predstave koje izvode na ulicama ili u vlastitom cirkuskom šatoru.
Predstava "Majstor i Margarita" najavljena je kao "Eurokazov izbor najvišeg ranga i otklona" i fascinantna dramatizacija i scenska realizacija jednog od najzahtjevnijih romana ruskog pisca Bulgakova.
Vrag, koji se u Moskvi pojavio 30-tih godina, kakav mu je danas lik i djelo? Ima li napretka i boljitka u usporedbi s postrevolucionarnim svijetom socijalističke Moskve? Ima li Isus šanse u današnjem svijetu ili je tek suhoparni idealistički prorok i gnjavator koji bi, zasigurno, skončao u ludnici, manje vjerojatno, ali moguće, barem u istražnom zatvoru, a možda bi i crknuo od gladi. Strahujemo li od Posljednjeg suda? Postoji li još uvijek ljubav tako snažna da bi joj se i sam vrag poklonio i priklonio?
U potrazi za teatarskim odgovorima na ta i druga pitanja, redatelj Ondrej Spišák, "genijalni majstor ludizma", okupio je ponajbolje i najspremnije glumce iz niza slovačkih kazališta kao i slobodnjake, te ih pokrenuo "u nevjerojatnim smjerovima energije i akrobatike, uopće majstorija svake vrste".
Spišák utire put novom, sinkretizirajućem teatarskom jeziku te superiorno odolijeva pomodnim trendovima, banalnim ilustracijama i aktualizacijama, a njegova je adaptacija daleko najbolji i najkompetentniji izvedbeni pristup Bulgakovljevu romanu do danas, ističu iz Eurokaza: "Na djelu je pravo čudo, slapovi maštarija, spektakularan, duboki metaforični svijet crne magije, snova i neobuzdane satire, kozmički laboratorij prvih i posljednjih pitanja, provokacije nemogućih izvoda i zastranjenja, scenski mehanizmi čija jednostavnost, zapanjuje, a efikasnost i potentnost razgaljuje". (Hina)
