Festival Tranzit - prezentacije rezidencije ‘Dancing together, again!’

Druga od rezidencija održava se u Rijeci od 03. do 24. rujna 2023. i tematski je posvećena problemu održivosti promatranom kroz optiku plesne i izvedbene umjetnosti.  Na rezidenciji sudjeluje dvanaest umjetnika iz Hrvatske, Italije, Gruzije i Poljske, a umjetnički voditelj rezidencije je Branko Žak Valenta.
 
Umjetnici: Sellena Beram (Hrvatska), Natia Bunturi (Gruzija), Jasna Čižmek Tarbuk (Hrvastska), Iakob Gogotishvili (Gruzija), Nino Khositashvili Xosilita (Gruzija), Aleksandra Konieczna (Poljska), Nataša Pavlov (Hrvatska), Nyko Piscopo (Italija), Giulia Roversi (Italija), Claudia Verdat (Italija), Justyna Irena Warells (Poljska), Kamil Wawrzuta (Poljska).
 
Program kreativne rezidencije DANCING TOGETHER, AGAIN! / Plešimo ponovno zajedno! provodi se u sklopu istoimenog projekta koji sufinancira Kreativna Europa. Projekt je pokrenuo Poljski nacionalni institut za glazbu iz Varšave u suradnji s partnerima Arts Research Institute of Georgia u Tbilisiju, Movimento Danza iz talijanskog grada Napulja i hrvatska plesno-kazališna skupina TRAFIK iz Rijeke. Program uključuje rezidencije organizirane od 2023. do 2024. u Gruziji, Hrvatskoj, Italiji i Poljskoj. Glavni ciljevi programa uključuju kulturnu razmjenu, interakciju između umjetnika i producenata te istraživački ples s naglaskom na kreativni proces i integraciju s lokalnim zajednicama.
 
Druga od rezidencija održava se u Rijeci od 03. do 24. rujna 2023. i tematski je posvećena problemu održivosti promatranom kroz optiku plesne i izvedbene umjetnosti. Interdisciplinarnim pristupom sudionici istražuju i razvijaju zajedničku strategiju zaštite okoliša, s posebnim fokusom na regiju Jadranskog mora. Riječku rezidenciju vodi  izvedbeni umjetnik Žak Valenta, umjetnički voditelj TRAFIKA. Na rezidenciji sudjeluje dvanaest (12) sudionika/ica, po tri (3) iz svake zemlje partnera i to u tri kategorije: umjetnik, kustos i istraživač.
 
Petak 22. rujna 2023.
 
Iakob Gogotishvili
Dashed lines / Isprekidane linije (11”)
Sudionici: Kamil Wawrzua, Jasna Čižmek Tarbuk, Iakob Gogotishvili
 
Još uvijek je tamno.
U toj tami stoje Kuće.
Ne stanuju ovdje druge normalne boje.
Baš ove norme su izmišljene izvan ovih zidova.
Miris trulih ruža iz ove hrpe normi
unutar uma.
……
Svijest. Norme. mrlje
Truli slojevi uma
Ratovi. Suze. Ratovi…
oblikuju život
uski. Bezoblične boje.
Široke vreće duša.
Prašnjavi osjećaji
Krv. suze. i opet ratovi.
 
Iakob Gogotishvili je glumac, plesač i instruktor joge iz Tbilisija, Gruzija. Studirao je koreografiju na Sveučilištu Shota Rustaveli za kazalište i film te je proveo deset godina karijere kao plesač i glumac u Kazalištu Movement.
 
Kamil Wawrzuta
Dead fish / Mrtva riba (11”)
Izvedba: Kamil Wawrzuta
 
Voda je neophodna za život na Zemlji. Zbog trovanja kemikalijama i mikroplastikom prisutnoj u vodi, ona postaje otrov. Na rijeci Odri u Poljskoj 2022. godine uginulo je 250 tona ribe. Ali koga briga za jednu sićušnu mrtvu ribu? Osjeća li riba fizičku bol, ima li emocije i osobnost? Koliko dugo može preživjeti bez vode i što se događa kada umre? Je li moguće utjeloviti ribu i stvoriti koreografiju posljednjeg trenutka ribe? Poljski umjetnik Kamil Wawrzuta suočava se s ovim teškim i/ili glupim pitanjima.
 
Kamil Wawrzuta je diplomirao na Kazališnoj akademiji u Krakowu – smjer Gluma sa specijalizacijom u plesnom kazalištu. Radi kao glumac, plesač, koreograf, pedagog pokreta i kazališta. Autorski je potpisao i predstave kao što su: „Profanum”, „We are not superheroes”, „Boys don’t play with dolls”, „Choreography of the city” i druge, te koreografije za dramske izvedbe.
 
Jasna Čižmek Tarbuk
It’s Up To You / Na tebi je (8”)
Izvedba: svi umjetnici u rezidenciji
 
Ideja za ovaj rad u nastajanju temelji se na hipotezi o vodenom majmunu: ideji da su ljudi evoluirali od predaka primata koji su nastanjivali vodena staništa. To je jedan od razloga zašto se ljudi u vodi osjećaju dobro i slobodno. Nažalost, zagađenje sve više sužava prostor za zdrav život, a Bertrand Russel istaknuo je teoriju doktora Warrena M. Herna kako su trenutni globalni populacijski trendovi slični razvoju bolesti raka u živom tijelu i da je ljudska vrsta postala dominantna snaga planetarne ekološke promjene. Ako je ova dijagnoza točna, kakva je prognoza? Razlika između nas i većine oblika bolesti raka je u tome što možemo razmišljati, pa shodno tome i odlučiti odlučiti što da budemo ili ne budemo.
 
Jasna Čižmek-Tarbuk nakon plesne karijere koju je razvila kao stalna članica Komornog ansambla slobodnog plesa te Zagrebačkog plesnog ansambla nastavila je djelovati kao koreograf. Surađujući s istaknutim hrvatskim plesnim grupama poput Geste i Studija za suvremeni ples stvorila je niz zapaženih koreografija. 2009. osnovala je umjetničku organizaciju Fronesis, s kojom je dosad ostvarila desetak cjelovečernjih koreografija.
 
Natia Bunturi
Jasna (4”)
Plesačica: Jasna Čižmek-Tarbuk
Glazba: Stjepan Šulek
 
Jasna je solo izvedba na glazbu hrvatskog skladatelja Stjepana Šuleka i zvukove zadarskih morskih orgulja. Izvedba donosi doživljaj prostranstva trenutka, blago dotiče temu gubitka, uskraćenosti i razočaranja svakodnevnim ishodima cijelog svijeta. Glavna tema koju lik prenosi je prekomjerna potrošnja vode. Koristeći svoju izvedbu, Natia Bunturi odražava fizičku formule protoka vode. Izvedba je melankolična, a kroz cijeli proces, publika apsorbira nježnost bivanja plesačice. Proučavajući vlastito individualno Ja kao čovjeka, te čovjeka kao tijelo i duboke emocije, Natia Bunturi nam napominje važnost svakog bića na planeti, bez obzira na dob ili generaciju. Na kraju je djelo posvećeno podizanju svijesti o očuvanju vode i važnosti razumijevanja njenog ponašanja u prirodnom svijetu.
 
Natia Bunturi jedna je od najistaknutijih plesačica modernog gruzijskog baleta. Rođena je u Tbilisiju u Gruziji. Diplomirala je na koreografskoj školi V. Chabukiani, te nastavila studij na Baletnoj školi u Bostonu 2002., zatim na Joffrey Ballet School u New Yorku 2004. godine. Tijekom svoje karijere plesala je i nastupala u brojnim projektima i kazalištima, uključujući SOSANI Tanztheater u Regensburgu, Njemačka, Z. Paliashvili State Opera and Ballet Theatre te Giorgi Aleksidze Tbilisi Contemporary Ballet u Gruziji. Danas koreografira za dramsko kazalište i radi na samostalnim koreografskim projektima.
 
Aleksandra Konieczna
reSOURCE / BOGatstvo (15”)
Izvedba: Aleksandra Konieczna
 
Čovječanstvo kao resursi. Resursi ljudskog tijela. Odnosi, osjećaji, emocije. Kad bismo mogli ponovno uroniti u svoja tijela i ponovno osjetiti svoju ljudskost! Kroz praksu pokreta traži jednostavan način da utjelovi svoj osjećaj postojanja, tako da se njeno tijelo, um i duh mogu održavati u harmoniji. Održivost je za nju senzualno iskustvo. Kako bi otkrila drugačiji kvalitet svojih životnih resursa u kreativnom procesu, u svojoj prezentaciji želi podijeliti neka razmišljanja o temi održivosti kao dio grupnog istraživanja tijekom rezidencije u Rijeci.
 
Aleksandra Konieczna plesačica je, koreografkinja, praktičarka tjelesnog pokreta i istraživačica. Sudionica je brojnih umjetničkih projekata u Poljskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Belgiji, Bosni i Hercegovini. Diplomirala je na odjelu Eksperimentalne koreografije u “Centrum w Ruchu” u Varšavi. Stipendistica je kulturnog programa Grada Gdanjska, Kreativne Europe i Koreografskog Centra u Krakowu te voditeljica kulturnih aktivnosti za ljude zainteresirane za višedimenzionalni rad s tijelom u pokretu.
 
Subota 23. rujna 2023.
 
Nataša Pavlov (7”)
In Communication with Pachamama / U komunikaciji sa Pachamamom (7”)
Izvedba: Nataša Pavlov
 
Izvedba poetskog razgovora sa Zemljom (Pacha-Zemlja, Mama-Majka) je multimedijski solo komad i rad u procesu koji kombinira video, pokret i zvuk. Pachamama je uvijek prisutna i neovisna božanstvo koje ima vlastitu kreativnu moć održavanja života na našem planetu Zemlji. Izvedba je isprepletena i inspirirana različitim umjetnicima u rezidenciji i biljkama u gradu Rijeci.
 
Interdisciplinarna umjetnica iz Kaštela, Nataša Pavlov, završila je slikarstvo na Akademiji UMAS u Splitu i radi s različitim medijima poput slikarstva, pokreta, suvremenog plesa, zvuka i videa. Zanima je iscjeliteljski aspekt umjetnosti te istražuje pokret, ples i unutarnje stanje uma kroz svoj projekt Svijest i Pokret.
 
Nyko Piscopo
The Walk / Hodanje (8”)
Izvedba: Nyko Piscopo i Xosilita
 
Stalno moramo biti dostupni kako bismo izvršavali svoje dužnosti. Automobili, vlakovi i avioni najbrži su načini prijevoza da stignemo tamo gdje trebamo biti. Hodanje iz užitka zahtjeva vrijeme, ali hodanje je i način putovanja. Kao održivi način putovanja ima višestruke ekološke, društvene i zdravstvene koristi.
 
Nyko Piscopo je profesionalni koreograf, rođen 1986. godine. Tijekom svoje profesionalne karijere, nakon početnih iskustava kao plesač diljem Europe, eksperimentira s novim umjetničkim formama poput performansa razvijajući osobni umjetnički estetiku između baleta i suvremenog plesa u kazališnoj viziji. Njegova djela poput “Esperimenti su un corpo già perfetto” i “Sweet Swan Sway!” sudjeluju na međunarodnim turnejama, a video projekt “Threesome“ dobitnik je Premio Roma 2020. Godine 2019. osniva plesnu kompaniju Cornelia sa sjedištem u Napulju koju podupire talijansko Ministarstvo kulture. Kao pedagog radi s plesnim školama poput Balletto di Roma, a upravo je diplomirao iz Plesnih Disciplina na Nacionalnoj Akademiji Plesa u Rimu.
 
Giulia Roversi
Violet / Violeta (14”)
Izvedba: Claudia Verdat i Justyna Irena Warells
Violeta je naivna. U svojoj neurednoj spavaćoj sobi s mokrom kosom uvijek kasni na svoje dogovore. Nije svjesna onoga što se događa izvan njenih šarenih i veselih haljina i samo nastavlja i nastavlja i nastavlja iznova tražiti savršen izgled za oblačenje, trošeći svoje vrijeme na beskorisne i ponavljajuće radnje. Predstava svoje korijene vuče iz naših svakodnevnih savršenih malih svjetova, gdje je naša pažnja nesvjesno usmjerena prema ponavljanju beskorisnih radnji koje pripadaju onim nesigurnostima koje nas vode prema gubljenju vremena, energije i resursa, pokušavajući biti nov i obnovljen svakoga dana.
 
Passively Interacting with the Outside World / Pasivna interakcija s vanjskim svijetom (9”)
Izvedba: Natia Bunturi
Žena ulazi na scenu odjevena u plastiku. Plastiku nosi, plastikom postaje. Izvedba se razvija iz socijalne i ekološke studije te ima za cilj razmišljati o nesvjesnoj pasivnosti koju svakodnevno pokazujemo prema vanjskom svijetu, u smislu očuvanja okoliša i ljudskih odnosa. Plastika je metafora odvajanja, koža koju ljudi koriste kako bi postali nesvjesni i objektivizirani iz nužnosti ili kao rezultat depersonalizacije unutar okoline koja više nije stvarna.
 
Giulia Roversi koreografkinja je i redateljica plesnih filmova. Aktivna je u Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu gdje producira izvedbe, rezidencije i plesne filmove. Sudjelovala je na brojnim festivalima kao što su Ciclop Festival (Mallorca, Balearski otoci), Summeet Dance Festival (Jerevan, Armenija), Resolution Festival (London, Velika Britanija), Presente e Futuro Festival 2023 (Palermo, Italija) i Twain Festival (Toskana, Italija).
 
Kolaborativna izvedba
Body Nobody /  Tko Nitko (20”)
Ideja: Sellena Beram
Izvedba: Sellena Beram, Xosilita, Iakob Gogotishvili, Nyko Piscopo
 
“U to vrijeme nije bilo zemlje, ni kopna, samo zrak i ptice posvuda.” Umjetnici se pozivaju na zatvoreni krug, vrijeme od nastanka života i postavljanja ljudskog tijela, do njegovog kraja koji je prouzročio sam čovjek. Koncept otvara raspravu o samouništenju uzrokovanom licemjerjem, egom i zadovoljstvom čovjeka koji je svjestan svojeg utjecaja na sebe i na prirodu. Kolaborativnu izvedbu prati eksperiment “Trebao je biti duet” razvijen od strane Xosilite.
 
Sellena Beram je suosnivačica i voditeljica umjetničke organizacije ‘MADE izvedbene umjetnosti i multimedije’ . Organizacija se bavi inovativnim praksama, interdisciplinarnim i intermedijalnim oblicima s eksperimentalnim pristupima u izvedbenim umjetnostima. Sellena Beram je diplomirala Transmedijsku dramaturgiju u Zagrebu i također je plesačica, koreografkinja i filmašica. Stvara umjetničke izvedbene, filmske i konceptualne radove u svom umjetničkom opusu.
 
Xosilita
It Was Supposed to Be a Duet / Trebao je biti duet
 
Još jedna tužna priča o tome kako smo ostavili jednu pticu da umre u potrazi za partnerom i zaustavili 20 milijuna godina evolucije svojom pohlepom. Izvedba pokriva istrebljenje Kaua’i ‘ō’ō (Moho), posljednjeg člana obitelji havajskih ptica medarica. Prije njegove smrti, pjesma mužjaka ptice posljednji je put čuta i snimljena 1987. godine. Pjesma je trebala biti nastavljena od strane ženke, kako bi se mogli razmnožavati i nastaviti život. Nažalost, nije bilo nikoga u blizini. Izvedba poziva publiku da sudjeluje u eksperimentu razvijanja odgovornosti za mogući duet i popunjavanje pauza.
 
Xosilita (Nino Kositashvili) je multimedijska umjetnica, izvođačica, koreografkinja i plesačica iz Tbilisija, Gruzija, usmjerena na istraživanje tijela i pokreta.