Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u četvrtak, 29. travnja, slavi svoju 160. godišnjicu. Tog je dana 1861. Hrvatski sabor na prijedlog đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera donio odluku o osnutku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Zagrebu.
vrijeme: 29.04.2021.
Nakon što je austrijski car i hrvatski kralj Franjo Josip 4. ožujka 1866. potvrdio Akademijina pravila, Sabor je 12. ožujka izabrao njenih prvih 16 članova koji su se prvi put sastali 26. svibnja 1866., čime je Akademija počela s radom. Akademija je dobila jugoslavensko ime (latinski Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium) jer je prema Strossmayerovoj zamisli trebala biti institucija svih južnih Slavena, uključujući i Bugare. Međutim, njenim pravilima to je bilo onemogućeno jer su članovi Akademije mogli biti samo državljani Habsburške monarhije. Također, Bugari su već 1869. osnovali svoju akademiju, a 1887. i Srbi svoju, tako da je Jugoslavenska akademija po svom sastavu i djelovanju od početka bila hrvatska, usmjerena prema istraživanjima hrvatske povijesti, kulture, jezika i prirodne baštine.
Nakon uspostave Banovine Hrvatske 1939. skupština Jugoslavenske akademije donijela je odluku o promjeni imena u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, no za potvrdu te odluke čekalo se sazivanje Hrvatskog sabora koji tijekom Banovine Hrvatske nikad nije ustrojen pa odluka nije stupila na snagu. Naziv Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uveden je u doba Nezavisne Države Hrvatske 1941., no nakon 1945. vraćeno je izvorno ime. Ono je konačno promijenjeno 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koji ju je definirao kao najvišu znanstvenu i umjetničku ustanovu u Republici Hrvatskoj, čime je zakonski potvrđena činjenica njezina cjelokupnoga dotadašnjega djelovanja, bez obzira na promjene naziva.
Akademik Velimir Neidhardt 18. je Akademijin predsjednik. Prvi predsjednik bio je Franjo Rački, a nakon njega Pavao Muhić, Josip Torbar, Tadija Smičiklas, Tomislav Maretić, Vladimir Mažuranić, Gustav Janeček, Gavro Manojlović, Albert Bazala, Tomo Matić, Andrija Štampar, Grga Novak, Jakov Sirotković, Ivan Supek, Ivo Padovan, Milan Moguš i Zvonko Kusić.
Misija HAZU je čuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta, uključivanje hrvatske znanosti u europske i svjetske tokove znanosti te briga o hrvatskoj kulturnoj baštini i njezinoj afirmaciji u svijetu, kao bitnih čimbenika duhovnog, gospodarskog, političkog i sveopćeg napretka Hrvatske.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti trenutno ima 129 redovitih članova, istaknutih hrvatskih znanstvenika i umjetnika koji nose titulu akademika, a prema Zakonu o HAZU maksimalno ih može biti 160. HAZU ima i 115 dopisnih članova i 89 članova suradnika. Izbori za nove članove održavaju se svake dvije godine. Članovi HAZU djeluju u devet razreda, ovisno o svojim strukama. Najstariji redoviti član HAZU je akademik Stjepan Babić, rođen 1925., a najmlađi akademik Goran Muić, rođen 1969., dok je najmlađa članica suradnica Martina Basarac Sertić rođena 1985. HAZU trenutno nema počasne članove, a posljednji je, do smrti 2002., bio kardinal Franjo Kuharić.
U sastavu HAZU nalazi se i 27 znanstvenoistraživačkih jedinica (12 u Zagrebu i 15 izvan njega: u Bjelovaru, Đakovu, Križevcima, Osijeku, Požegi, Splitu, Velikoj Gorici, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru i Zadru, dvije u Dubrovniku i dvije u Rijeci) i 7 muzejsko-galerijskih jedinica, a kao posebne jedinice postoje Knjižnica i Arhiv Akademije te Arboretum u Trstenom. Akademija ima i 19 znanstvenih vijeća te 27 odbora koji okupljaju akademike, ali i znanstvenike i stručnjake izvan Akademije iz pojedinih struka.
Osnutkom Akademije počinje sustavni razvoj znanosti u Hrvatskoj. Akademija je 1867. počela izdavati svoj časopis Rad, najstariji hrvatski znanstveni časopis koji izlazi i danas. Od 1880. do 1976. trajalo je izdavanje Akademijinog rječnika, u 97 svezaka s popisom 400.000 riječi.
Akademija je 1904. počela izdavati Diplomatički zbornik, zbirku izvora za hrvatsku srednjovjekovnu povijest u 18 svezaka, od 1997. izlazi edicija Hrvatska i Europa, gdje se u pet svezaka sintetski prikazuje cjelovita hrvatska povijest, kultura i znanost, na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku. Hrvatska akademija je 2016. prvi put u povijesti objavila popis hrvatskih prirodnih dobara u knjizi Hrvatska prirodna bogatstva.
U svojoj novoustrojenoj organizacijskoj jedinici Muzeji – Galerije – Zbirke HAZU te u svojim arhivima i knjižnicama HAZU čuva neprocjenjivo nacionalno kulturno blago.
Više od 3000 slika i drugih umjetnina u Strossmayerovoj galeriji starih majstora, brojne skulpture i odljevi u Gliptoteci, brojne grafike i crteži u Kabinetu grafike, ostavštine hrvatskih arhitekata u Hrvatskom muzeju arhitekture, građa iz povijesti medicine u Hrvatskom muzeju medicine i farmacije, slike Maksimilijana Vanke u Galeriji Maksimilijana Vanke u Korčuli, ostavština Baltazara Bogišića u njegovoj zbirci u Cavtatu, ostavštine brojnih hrvatskih književnika na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti, vrijedna građa za povijest kazališta i glazbe na odsjecima za povijest kazališta i glazbe, Guarnerijeva violina King koju je donirao Zlatko Baloković, u Knjižnici HAZU 11 hrvatskih inkunabula te prvotisak prvog hrvatskog romana Planine
Petra Zoranića, u Arhivu HAZU Poljički statut i brojni drugi vrijedni dokumenti, kao i Orijentalna zbirka, ostavštine hrvatskih nobelovaca, a u Zavodu u Zadru Pomorska zbirka. Velik dio Akademijine građe je digitaliziran.
Akademija skrbi o vrijednim zgradama u svom vlasništvu koje su spomenici kulture. U Zagrebu su to palača HAZU, Knjižnica, Narodni dom, vila Ehrlich – današnji Hrvatski muzej arhitekture, zgrada Gliptoteke – vrijedan primjer industrijske baštine, te palača Vranyczany. Sve navedene zgrade stradale su u potresima 2020. te im predstoji obnova za koju je Akademija zatražila sredstva iz Fonda solidarnosti EU. Vrijedni objekti u vlasništvu HAZU su i palača Milesi u Splitu, ljetnikovac obitelji Sorkočević i bivši samostan svetog Jakova u Dubrovniku te Arboretum u Trstenom.
Akademija je od daljnjeg propadanja i mogućeg uništenja spasila Bašćansku ploču koja je 1934. dopremljena iz Jurandvora u Zagreb gdje je sanirana i izložena javnosti u atriju palače HAZU. Zahvaljujući Akademiji i njenoj Gliptoteci od uništenja je sačuvan spomenik bana Josipa Jelačića kojeg su komunističke vlasti uklonile s glavnog zagrebačkog trga 1947. te je restauriran i ponovno postavljen 1990.
Hrvatska akademija je 2012. izradila Smjernice za Strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, a od 2006. održava ciklus znanstvenih sastanaka pod nazivom Modernizacija prava na kojima se obrađuju sva pitanja iz pravnog područja i izdaju zbornici radova. HAZU organizira skupove i o temama iz drugih znanstvenih područja. Hrvatska akademija i pojedini njeni članovi aktivno sudjeluju u suzbijanju epidemije koronavirusa. U HAZU je 14. veljače 2020. održan prvi znanstveni simpozij u Hrvatskoj posvećen koronavirusu, 11 dana prije nego je zabilježen prvi slučaj zaraze, a nakon toga održano je čak osam skupova. Akademija se na početku pandemije obratila javnosti posebnom izjavom s preporukama, a početkom 2021. izjavom je podržala i nacionalni program cijepljenja. Hrvatska akademija izjavom se obratila javnosti i nakon potresa 22. ožujka 2020. zauzevši se za multidisciplinarni model obnove koji će uvažavati javni interes i opće dobro, uz vrsnoću kao uvjet obnove. Početkom 2021. Akademija je dala i izjavu o seizmičkoj aktivnosti i njenim implikacijama, kao i o tzv. bunjevačkom jeziku.
Unatoč nepovoljnim okolnostima, u HAZU je tijekom 2020. održano 107 javnih događanja, od toga 42 znanstvena skupa te je objavljeno 100 publikacija. Od osnutka do kraja 2020. Akademija je ukupno objavila 6.643 sveska raznih publikacija.
Od 1994. Hrvatska akademija dodjeljuje Nagradu HAZU za najviša znanstvena ili umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u protekloj godini.
