Igor Grbić predstavlja svoj prvi roman u Puli

Prvi roman suvremenog domaćeg prevoditelja, pjesnika, prozaista i esejista nagrađivanog i od kritičara hvaljenog Igora Grbića, naslovljen Pokreti u Bulji, stoji na kraju fascinantnog niza njegovih dosad objavljenih naslova: Istria glagoljušta (Zagreb, 2005.), Tajna Monkodonje (Ulcinj, 2007.), U doba vremena (Zagreb, 2007.), Kao da sam (Pula, 2008.), Izlazak u cvijet (Zagreb, 2012.), Knjiga priča (Zagreb, 2015.), Mrvice s gozbe (Zagreb, 2018.), Pjesme rađanja i umiranja (Zagreb, 2019.)... da spomenemo neke od njih, usput, bez navođenja njegova znanstvenog i prevoditeljskog djela. (...)
 
U romanu Pokreti u Bulji autor živi uronjen u jezik, a svijet oko sebe događa mu se kao njegovo okrupnjenje. No na stranicama romana Grbić se, između ostalog ali ne manje važno, predstavlja kao zavičajni autor. Naime, daleko od ikakvog povlađivanja pomodnosti jeftinog šokiranja, naslov romana sasvim se spontano nameće iz samog njegova teksta. Bulja - mjesto radnje - ime je izvedeno iz imena stvarnog grada, Pule, na koji se implicitno upućuje već u prvom poglavlju, u kojem se, osim toga, odmah sugerira i etimologija koja je dovela do oblika iz naslova. Pokreti u tom izmještenom gradu kretanja su njegovih likova, njihovih događaja i doživljaja, s naglaskom na protagonistkinji, bivšoj sveučilišnoj profesorici, a sada, po vlastitom izboru, šankerici u njoj omiljenom lokalu. Svi pokreti imaju za cilj, zapravo, samo jedno: njeno samoosvještenje i unutarnji ulazak u novi život. Roman nije izveden u “visokostilskom” registru, kakav bi se otud mogao očekivati, već je vrlo prizemljen, nabijen tjelesnim osjetima, pršti humorom i razigranošću u svakom, pa tako, naravno, i jezičnom pogledu. Uz to, u romanu autor njeguje sasvim osebujnu, vlastitu stvarnost, izmaknutu u odnosu na našu, što se također očituje na više razina: iskrivljenost toponima i prostornih odnosā “grada-predloška”, preinačenost fizičkih i kemijskih zakona, biološke idiosinkrazije itd.
 
Zbog svoje dubine, estetske iscizeliranosti, neprijeporne savršenosti, glatkoga humora, bockavih aporija, atemporalnih zbivanja, nadrealnih preobrazbi u se utakajuće stvarnosti, Grbićev prvijenac traži čitateljsku publiku spremnu razodjenuti se do golotinje vlastitog postojanja i zaroniti u bezdan-bunar čudesnoga. Nije to samo zavičajni, pulski roman nego je svojim značenjem univerzalan. Njegove aluzije i asocijacije međusobno su ispresijecane i rišu beskrajan prostor odjeka jezika koji svojim titrajima bešavno tka semantički okvir cjeline, a to nije ništa drugo doli kušanje intelektualnog svjetla umjetnosti, njene istinske biti.

- Omer Rak -