Istraživanje i obnova šibenskih novovjekovnih tvrđava

Srednjovjekovni šibenski fortifikacijski sustav znatno je unaprijeđen i nadograđen u ranom novom vijeku kako bi se uži prostor grada obranio od osmanske prijetnje iz zaleđa i s mora. Već krajem srednjeg vijeka, polovinom 15. stoljeća ojačani su gradski bedemi i kule kako bi mogli odoljeti artiljerijskom vatrenom oružju. Određene adaptacije početkom novog vijeka mogu se pratiti i na kaštelu sv. Mihovila. Početkom katastrofalnog Kandijskog rata (1645. – 1669.) između Venecije i Osmanskog Carstva grade se potpuno nova šibenska Velika kopnena vrata te tvrđave sv. Ivana i Barone koje su trebale osigurati vitalne uzvisine iznad grada Šibenika.

U drugoj fazi Kandijskog rata, za vrijeme generalnog providura Antonija Bernarda (1656. – 1660.) na postojeće gradske bedeme na istočnoj strani dograđuju se dva veća bastiona, bastion Bernardi i bastion sv. Katarine. U posljednje vrijeme na ključnim elementima šibenskog fortifikacijskog sustava vrše se konzervatorsko-restauratorski radovi, uglavnom u okvirima europskih projekata. Vidjet ćemo kakav je odnos nove namjene u tvrđavama, koje su svoju primarnu obrambenu funkciju odavno izgubile, i  izvorne strukture spomenika te koje su nove spoznaje o šibenskim fortifikacijama kasnog srednjeg i ranog novog vijeka posljedica arheoloških i konzervatorskih istraživanja.

Dr. sc. Ivo Glavaš rođen je u Šibeniku 1964. godine gdje završava osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru studirao je povijest i povijest umjetnosti i diplomirao 1989. godine na Odsjeku za povijest temom ˝Crkvena organizacija u ostrogotskoj Dalmaciji s posebnim obzirom na topografska pitanja˝. Od 1990. godine radi kao konzervator u Konzervatorskom odjelu u Šibeniku. Reformirani bolonjski doktorski studij antičke arheologije na Sveučilištu u Zadru upisao je u listopadu 2009. godine specijalizirajući se za teme iz rimske provincijalne arheologije. Pod vodstvom akademika Nenada Cambija i mentora prof. dr. Željka Miletića, u sklopu doktorskog istraživanja, sudjeluje u znanstvenom projektu iskapanja na prostoru nekadašnjeg rimskog legijskog logora u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja). U veljači 2015. godine na Sveučilištu u Zadru doktorirao je obranom teze pod naslovom ˝Vojno značenje cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji za principata˝. Autor je niza znanstvenih radova u relevantnim časopisima od koji su neki indeksirani u najznačajnijim inozemnim citatnim bazama Scopus i Web of Science. Objavljuje znanstvene i stručne radove  iz područja arheologije  i  kulturne povijesti. Krajem 2016. godine iz tiska mu je izašla knjiga pod naslovom ˝Konzularni beneficijariji u rimskoj provinciji Dalmaciji˝. Sudionik je brojnih međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova (Zagreb, Zadar, Šibenik, Innsbruck, Trenta, itd.) na kojima je imao izlaganja posvećena temama povezanim s rimskom vojskom, prometnicama i teritorijalno-administrativnim ustrojem rimske provincije Dalmacije te izlaganja povezana s novovjekovnom fortifikacijskom arhitekturom. U svojim radovima o fortifikacijama, znanstvenoj javnosti prezentira dosad potpuno neobrađeni sustav utvrda, kaštela i zaklona u nekadašnjem šibenskom distriktu na kraju 15. i početku 16. stoljeća koji je građen za obranu od Osmanlija te novovjekovne adaptacije na srednjovjekovnim tvrđavama (tvrđava sv. Mihovila u Šibeniku) što predstavlja iskorak u proučavanju novovjekovnih fortifikacija na prostoru Šibenika. Kao konzervator radio je na različitim poslovima od pokretnih spomenika (umjetnički predmeti, crkveni inventari i arhivi), preko suradnje na izradi najsloženije vrste prostornih planova kroz konzervatorske podloge (konzervatorska podloga za Generalni urbanistički plan Šibenika, prostorni planovi općina i gradova u Šibensko-kninskoj županiji) do nadzora nad konzervatorsko-restauratorskim radovima na javnim, sakralnim, arheološkim i fortifikacijskim spomenicima (tvrđave Barone,  sv. Ivana i tvrđava sv. Nikole) na području nadležnosti Konzervatorskog odjela u Šibeniku.