Dana 27. rujna u 19 sati, u zagrebačkoj Galeriji 3.14, održat će se otvorenje izložbe 'Skladište' umjetnice Dubravke Rakoci. Izložba ostaje otvorena do 7. listopada 2018.
vrijeme: 27.09.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija 3.14, Martićeva 31a
Dubravka Rakoci
"SKLADIŠTE"
Krug kao figura pokreta, i boja kao reprezentant energija, ostvaruju u radovima simbiozu. Problem fiksiranja i vizualnog konkretiziranja, koji određuju upravo nestabilnost i dugotrajna promjena, ovdje se ne pojavljuje kaširan, nego je prije eksplicitno tematiziran u formi djela i koncepciji varijabilne prezentacijske tehnike. Jer, osim toga, vrlo je važna činjenica što autorica upotrijebljena platna rabi i nadalje na ostalim izložbama, tako da svaki put, sukladno varijabilnim prostornim situacijama, dolazi do promjene njihova izgleda. Sam krug, koji boju smješta u prostor kao energetsko polje i daje mu konkretan lik, postaje rekvizit, koji poput nomada mijenja izložbe, prelazi u mobilnu formu djela, kvazivagabunda, i tako nastavlja intenciju umjetničkog stvaralaštva stalno orijentiranog na pokret i promjenu. Radovi, dakle, transportiraju svoju vlastitu priču, koja se mijenja ovisno o brižljivoj režiji umjetnice unutar danih elemenata. Pritom tragovi korištenja ostaju jasno upisani u djelu u obliku prijeloma i nabora, kao i novih premaza. Eksponati prolaze institucionalni kružni tok obnavljanja sve do njihova konačnog uništenja. Ako prevladaju tragovi korištenja i istrošenost, platna će se odbaciti. (Rainer Fuchs, 1998.)
Svaki je umjetnik sretan kad otkrije svoj svijet, kad ga nađe u svojim radovima, a kad to prepoznaju i drugi, postaje sretan i kao čovjek. Možda će tu sreću neki nazvati ostvarivanjem umjetničkog identiteta; a umjetnik zna da je našao nešto na čemu mora ustrajati. U svakom slučaju, može se reći da je Dubravka već odavna sretna umjetnica i sretna žena. (Goran Trbuljak, 2001.)
D. R. bi mogla napraviti krug od, recimo, promjera 100.000 cm i izložiti ga na jednoj oranici na kojoj bi bili, recimo, dva drveta i jedan potok. (Tomislav Gotovac, 1988.)
Kad su umaška pročelja postala stanice velikih obojenih platnenih krugova, eksterijer je postao interijer. Grad je postao galerija, mjesto gdje je sve ( i svi ) izloženo. Ali ne samo pogledu, već prije svega postavljanju pitanja. Može li se sa sigurnošću odgovoriti na bilo koje od njih? (Leonida Kovač, 1994.)
