Izložba Janka Belaja '790 godina / Požega u oku'

Požega u oku

790 godina od prvog pisanog spomena za jedan grad nije samo proteklo vrijeme koje se mjeri godinama. To je i naše vrijeme koje nas potiče na razmišljanje, na propitivanje vlastitog identiteta. Vrijeme za sabiranje plodova svoje prošlosti i prošlosti grada, planova za zajedničku budućnost. Vrijeme za izložbu Požega u oku. Zašto Janko Belaj? Požegu su u prošlosti njeni književnici poput Tomića ili hvalili ili poput Korajca kudili, kako god, ali nitko nikada nije prema njoj ostao ravnodušan. Lišen emocija.  Svakodnevno na društvenim mrežama spoznajemo novootkrivene profesionalne i amaterske fotografske kadrove Požege, ljudi koji vole ovaj grad i koji su (ne)svjesno subjektivno za njega vezani na bilo koji način. To je razlog zašto je za misiju propitivanja Požege Gradski muzej Požega pozvao čovjeka koji ovaj grad ne pozna, pa prema njemu može biti jedino i samo - objektivan. Janko Belaj u svom odnosu prema baštini nosi odgojni pečat roditelja, majke eminentne hrvatske povjesničarke umjetnosti i oca velikog hrvatskog etnologa. Janko Belaj fotografiju doživljava kao proces koji uči od malena i koji će stalno proučavati, kao razlog okupljanja istomišljenika fotofanatika, kao medij potrebe vlastitog izražavanja.



Janko Belaj fotografiju naprosto diše.  Taj nam je Belajev nerv bio izazov za društveni eksperiment pokušaja otkrivanja nama nepoznatog grada u želji da posvijestimo činjenicu kako kroz grad u kojemu živimo, kao dionici njegove gotovo osam stoljeća pisane povijesti, svakodnevno prolazimo ravnodušno bez razmišljanja.  Belajev zadatak je daleko od angažmana kojega je 1977. godine uz obilježavanje 750 godišnjice prvog pisanog spomena Požege dobio gostujući fotograf Milan Pavić. I dok je Milan Pavić na 1320 negativa, koji se čuvaju u Gradskom muzeju Požega, sistematski dokumentirao Požegu i Požeštinu navođen po temama koje je predviđala prigodna Monografija grada, Janko Belaj je imao zadatak da sam otkriva mjesta i pretpostavlja njihovu važnost za ljude koji su ovdje živjeli proteklih stoljeća, uključujući i nas. Tako, sceničnih gradskih vizura, povijesne arhitekture kao kulturološke cjeline ili njenih detalja izdvojenih u fotografskom kadru koji nam otkrivaju svoj mikrokozmos, postajemo svjesni tek kroz Belajev moćni fotoobjektiv. Isto je s dvorištima, stubištima ili haustorima u užem centru grada koju je većina nas otkrila tek potaknuta autorovim navođenjem. Ipak, Belaj se svjesno povlači iz uloge našeg vodiča kroz Požegu koju prepušta pravim vodičima, svjedocima požeške pismenosti, Rudinskim glavama, romaničkim likovima s kamenih konzola benediktinske samostanske crkve svetog Mihovila na Rudinama iz 12. stoljeća. Unatoč svojoj svjetski priznatoj kamenoj ekspresivnosti one su nenametljive. Iako pozicionirane u prvom planu, one su u kutu kadra. Iako nijeme, živo nam žele privući pozornost na ljepotu i značaj scene iza njih. S malo više mašte, čut ćemo i priču kojom nam opravdavaju svoj (Jankov) izbor. Obzirom da nezamislivom lakoćom i znatiželjom barata svim fotografskim tehnikama, poštovali smo Belajevu želju da u snimanju koristi dvije posve različite tehnike. I dok je jedna primitivna camera obscura, preteča svih fotografskih aparata, jednostavna drvena tamna komora u koju svjetlost veoma dugom ekspozicijom ulazi i osvjetljava film kroz rupicu manju od bumbače, druga je moderni širokokutni tilt-shift objektiv koji u snimanju udaljenih perspektiva ostvaruje sve želje fotografa. Na koncu smo u želji da na našim fotografijama Požege žive ljudi, za izložbu izabrali samo digitalne fotografije jer nam je camera obscura zbog predugih ekspozicija iscrtala grad bez pokreta.  Prateći Jankov opus herojskog pejzažista (Srca Istre, Svjetlopisi, Svjetlopisi drugi), konceptualista (Moj klobuk, Iće i piće), egzistencijalista (Samoubojiti Kosturko), ovom izložbom nametnuli smo mu zadatak dostojan njegovog potvrđivanja vrsnog fotografa. A nama ne preostaje drugo nego da budemo, ni manje ni više, nego vrsni gledatelji. S Požegom u oku. (Maja Žebčević Matić)


 
http://belaj.com/hr/790pozege/