Izložba Nine Atević Murtić: 'Indigo(s)fera'

'Slikarstvo Nine Atević Murtić u kontinuitetu, vrlo nepretenciozno ukazuje na prve, elementarne stvari, na naša egzistencijalna ishodišta i uporišta, na nužnost (p)osvajanja vlastitog vanjskog i unutrašnjeg prostora, ali i uspostavu balansa i harmonije iz kaosa kojim smo okruženi. Proizašlo iz tradicije lirske i kolorističke apstrakcije, ali i kaligrafske dionice haiku-crteža, ono bi nas trebalo upućivati i vraćati balansu emotivne i mentalne higijene i čistoće koju polako, ali sigurno gubimo. No, pred velikim čistim bijelim komadom papira ili platna može nas euforično obuzeti sreća postojanja i radost stvaranja. Svaki puta nova beskonačna mogućnost da iznova sebe definiramo i učvrstimo u poljuljanom jastvu.
Radovi Nine Atević Murtić zapaženi su pred par godina u serijama slika u kojima je problematizirala nijanse plave boje, istražujući dubinu, prostor, planove i svjetlost koju pigmenti plave emaniraju iz slike. Stoga, kada umjetnica kaže kako je za nju plava 'najtoplija boja', u toj se tvrdnji nalazi mnogo prirodne i spiritualne istine jer nijanse plave boje imaju dokazanu sposobnost da nas liječe i opuštaju; u konačnici nas preko izvora života u oceanima i morima vode prema nebu. Uvijek nas vode prema Nebu. Jednako tako, ako nam je toliko toga o našem postojanju još uvijek camusovski strano, neshvatljivo, apsurdno i kontradiktorno, koji raspon pigmenata to može bolje izraziti na papiru osim plave i plavo-crnih sazvučja? Crna je već toliko potrošena i out, u dubokim, mrkim nijansama plave još nalazimo metaforički smisao. Gdje i nakon tamnih ponora ostavljamo odškrinut procjep plavim frekvencijama nade? Možda se zato nakon „otvorenijih“ nijansi plave (phtalo plava, kobalt plava, duboki ultramarin, prusko plava) umjetnica u ovoj seriji radova za izložbu u Zaboku dosljedno okrenula indigo plavoj, tretirajući ju kao ne-boju u kontekstu jedine moguće opcije izražavanja.' (...)  - Iva Körbler