Izložba Renate Vranyczany Azinović u Osijeku

Skulpture Renate Vranyczany Azinović po svojoj su kiparskoj vrsti mala plastika, kiparski plastički znak malog formata koji svoju vizualnu veličinu ostvaruje stupnjem stilizacije i bojom. U ovom kiparstvu to je nužno, kako bi bila predstava cjeline i kiparske kompozicije, skulpture moraju biti malog formata, jer, što ih je više to je ugođaj bogatiji jednako kao što svaka posebno funkcionira po načelu – što je manja po formatu to ima više detalja. Tako je u kiparstvu Renate Vranyczany Azinović bilo oduvijek, da su kiparske kompozicije tematska cjelina (fratri, anđeli, kupači, životinje) što ih čine posebnostima pojedinačnih likova neobične, osebujne i nadasve duhovite oblikovne i sadržajne naravi.

(...) unutar jedne rasute množine mnoštva različitosti one su kao cjelina ili grupa, svoju posebnost (...) izrazile činjenicom da funkcioniraju kao ugođaj. Daju dakle prostoru u kome se nalaze koji kakav god da je, kao mnoštvo mnogih različitih i drugih pa i drugačijih skulptura ili da su same sa sobom, posebnost ugođaja u kome funkcioniraju kao cjelina i zasebnost. To je bitno svojstvo, izboriti se za svoju samostalnost koja kao cjelina pruža prije svega potrebnu udobnost svojim vlastitim dijelovima ili kako je to u slučaju ove kiparice, svakoj svojoj skulpturi posebno i pojedinačno. Jer, svaka skulptura u cjelinama koje su svojevrsno tematsko pravilo ove kiparice ima svoja posebna i karakteristična svojstva.


Ali, Renata Vranyczany Azinović nije se samo na tome zadržala, naime da „istjera mak na konac“ sa keramikom i bojom, posegnula je ona za njoj novim ali očito ne i nepoznatim materijalom, broncom. Mislim da bi olako bilo za reći kako je to tek eksperiment sa materijalom. Svakako ne, mislim da je ova autorica sa pravom ocijenila kako joj je za provjerom novih mogućnosti prava prilika, prije svega u materijalu. Time je dobila sasvim sigurno ono što je tražila, višu razinu jednostavnosti u postupku stilizacije što obzirom na narav njezine skulpture nikako nije suvišno. Naprotiv, kao i uvijek do sada, novi potezi uvijek su bili odlični potezi u njezinom kiparstvu. iz teksta Vlastimira Kusika

Renata Azinović rođena je 1950. u Zagrebu. Diplomirala je na FEN-u Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1986. počela se baviti umjetničkom keramikom: pohađa Centar za likovni odgoj u Zagrebu (International Insea Institute) i uči kod profesorica Višnje Markovinović i Višnje Jelačić. Od 1986.–1989. studira slikarstvo kod prof. Vjere Lalin, a tijekom 1987. 1988. usavršava keramiku kod Ivane Jelačić. Malu plastiku konzultativno uči kod prof. Branka Ružića (1988.–1989.). Ostvarila je niz ciklusa male plastike i reljefa: Iz Agramerskog spomenara, Radnici, Vježbači, Mornari, Franjevci, Svećenici, Časne sestre, Anđeli, Mladenci, Animalistički ciklus (psi, supovi, sove, itd.), Prijatelji (ljudi s ljubimcima), Pingvini, Kupači (itd), u keramici, engobiranoj keramici i bronzi. Osim malom plastikom bavi se povremeno oblikovanjem grafičkih listova, kazališnih lutaka, ilustracijom. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.