Izložbe u Osijeku - Dješka. Fuderer Levak. Ključarić

'Rad Marka Dješke predstavlja jednu cijelu generaciju u kojoj je i sam odrastao, ali gdje se humor i društvena satira nisu zrcalili kao nešto samorazumljivo. Stara je već priča da se naše socijalno biće formira kroz medijsku sliku kojom i sam autor nastavlja komunicirati kroz animirani film i strip, filtrirajući sve ono što ga mori, a medijska slika ne pruža. Strip zapravo jest naličje same medijske slike koja ga je i formirala pri čemu se autor ne služi već provjerenim sadržajima i izmišljenim svjetovima.
(…)

Konstantnim dijalogom sa medijskim svijetom, poniranjem u samu smisao, koji mu je jednim činom oduzeo povjerenje, postavlja pitanje cjelokupnog odrastanja uz televiziju. Umjesto jednostranog projiciranja sadržaja, on njeguje dijalog sa svojim unutarnjim, jednostavnim, ali vrlo moćnim pitanjem; 'Zašto?'. Taj dijalog s nikada razjašnjenim odgovorima dodatno oplemenjuje i animiranim filmom koji kao i strip koristi u tradicionalnom obliku, a jednostavnim i maštovitim crtežom stvara emotivno nabijen sadržaj. Njegova animacija se čini kao povratak u ranu bezbrižnu dob kada je animirani film bio u službi zabave. No, u ovom slučaju bezbrižnost je nestala, a u animaciji pronalazimo strah i jezu koju autor vješto spaja sa dozom crnog humora. (…)' Miran Blažek

'Autorica Željka Fuderer Levak ovom se izložbom želi predstaviti kao nepretenciozna i neopterećena umjetnica. Iščitava se to u svim segmentima koncepta izložbe; u odabiru djela, u nazivu, i u popratnom sadržaju izložbe, za koji sama autorica kaže: 'Kako mi je želja da se moj art širi na npr.: indexe, frižidere, rine, sandučiće, tramvaje, fascikle, skejtove, bilježnice…, uz svaki rad ide 50 naljepnica, takozvanih stikera, da ih slobodno posjetioci izložbe ponesu sa sobom.'

Željka Fuderer Levak, Opet

Naziv izložbe 'Moš mislit' ironično se podsmjehuje svemu. Fraza je to koju izgovaramo s namjerom da relativiziramo i poljuljamo nečiji stav i doživljaj, da stvorimo nelagodu kod sugovornika. Fraza je to koju autorica ispisuje unutar svojih djela i automatski dovodi u pitanje vrijednost prikazanoga. Eksplozivna gesta na izloženost sudu kritike.

Žena je zajednička poveznica izloženih radova. Tu su prisutne naznake propitivanja položaja žene u svijetu umjetnosti; najočiglednije u okvirima za goblen, gdje je goblen tradicionalan sinonim ženske umjetničke prakse. U radovima autorica prvenstveno analizira i propituje uloge žene u suvremenoj kulturi. Isprazna opterećenost žene izgledom, također se problematizira u radovima. Pratimo naznake onoga, što sve žena može biti; koja je širina njezinoga svijeta. Žena je tu praćena u mijeni od viktorijanske sablasne utvare, preko sladunjave besadržajne ljepotice do neupitne femme fatale, te na kraju do stamene žene kojoj rad nije napor, ali ako je pod njezinim uvjetima, ako ju svuda prati glazba iz njezinog kazetofona!' (…) Marija Idžojtić

Lana Ključarić, Koala summer

'Djetinjstvo Lane Ključarić kao slika svojevrsnog edena u kojem sekvence filma iz osamdesetih, spota s nekim od planetarno popularnih lica kod iste postaju flora i fauna njenog vlastitog Vrta. Lani Ključarić niti jedno putovanje nije tek premještanje od točke A do točke B. Putovanje je za nju potraga za sobom, a vrlo često i bijeg od hiperprodukcije slika stvarnosti kojima je bombardirana svakim danom. U tom svom stvorenom svijetu Lana nam sugerira da su izobličenja, stilizacije jednako prirodni kao i uobičajena slika stvarnosti.

Tu gotovo manirističku karakternu osobinu može se nanovo uočiti i u samom njezinu načinu crtanja: služeći se kemijskom olovkom u kojem se potezi - crte spajaju u plohe pontormovskog metalnog sjaja na tijelu, kosi, odjeći odabranih figura ili samoj pozadini prikazanog motiva,  umjetnica je od likova (koji su u njenom djetinjstvu ostavili dubok trag) stvorila figure koje u gledatelju stvaraju onaj utisak kojeg čovjek ima kad gleda pozlaćene figure neke drevne civilizacije. I kao što su Egipćani izrađujući skulpture i slike svojih vladara željeli njihov život učiniti vječnim, na neki način isto čini i Lana Ključarić sa svojim Riverom Phoenixom, Madonnom, Terminatrixom ili naprosto nekom svojom prijateljicom ili prijateljem. Dakle, Lana nam otkriva svoju riznicu likova koji su popartistički u onom historijskom smislu samo utoliko jer se formalno dotiču svakodnevice ili celebretyja, ali oni za samu umjetnicu nisu kritika potrošačkog društva, gotovo bi se moglo reći da su sigurni dok je Lana čuvarica rajskih vrata svoga rajskog vrta. (…)' Zlatko Kozina