Johann Wolfgang Goethe: perspektive u filozofiji i prirodoslovlju

Knjižnice grada Zagreba - Eppur si muove

Goethe je krajem 18. i početkom 19. st. bio svjedok razbuktavanja prirodoznanstvenog duha kakvog susrećemo i u našoj suvremenosti. Pritom Goetheova uloga nije bila tek historiografska. On je vrlo precizno prepoznao tadašnji karakter spoznavanja u prirodoslovlju sa svim njegovim posljedicama i promašajima, zbog čega je i sâm cijelog života pokušavao kroz vlastita istraživanja ispraviti temeljne zablude u prirodoslovlju. Taj njegov rad podjednako je znamenit kao i njegova pjesnička djelatnost. Ali Goetheova prirodoslovna istraživanja prikladnija su za upoznavanje njegovog načina mišljenja i promatranja naspram njegovog pjesništva. U njima se njegov genij vidi u jasnijim crtama. Zato pojedinačni rezultati Goetheovih istraživanja nisu od tolike važnosti koliko je to jedna nova spoznajna paradigma koja proizlazi iz njegove duhovne nastrojenosti. A Goetheov genij kao uzor znanstvenog postupanja nadmašuje okvir i našeg empirijskog prirodoslovlja i na jedinstven način predstavlja duh srednjoeuropskog mišljenja. Stoga, dokle god se duhovni stadij čovječanstva odmjerava po znanstvenom razvitku, može se reći da dotle i sva nesretna kob, koja proizlazi iz znanosti, svoj uzrok ima u izostanku goetheanizma.

Urednik i voditelj tribine:
Kristijan Gradečak - diplomirao i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Veći dio interesa u povijesti filozofije posvetio je klasičnom njemačkom idealizmu i literaturi njemačkog govornog područja.

Sudionici tribine:

Goran Baksa - diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja klasičnog njemačkog idealizma. Tijekom i nakon završetka studija svoja istraživanja posvetio je bitnim temama iz povijesti filozofije, s posebnim naglaskom na grčko i klasično njemačko stvaralaštvo. Istaknuo se kao prevoditelj s njemačkog jezika (Schelling, Novalis, Goethe itd.)

Hrvoje Baksa - diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja klasičnog njemačkog idealizma. Tijekom i nakon završetka studija svoja istraživanja posvetio je bitnim temama iz povijesti filozofije, s posebnim naglaskom na grčko i klasično njemačko stvaralaštvo. Istaknuo se kao prevoditelj s njemačkog jezika (Schelling, Novalis, Goethe itd.)