Knjiga Sandre Uskoković - 'Lovro Perković: Estetika prostora i senzibilitet konteksta'

Lovro Perković je bio splitski arhitekt (školovan u Pragu) koji je u periodu od 1930. do 1980. ostvario značajan opus moderne arhitekture u Splitu, a  dijelom i u Dalmaciji, te ga se s pravom može nazvati predstavnikom kritičkog regionalizma. 
 
Naslov knjige Lovro Perković: Estetika prostora i senzibilitet konteksta proizlazi iz slojevitog pristupa arhitekta njegovim djelima. Ona ne predstavljaju samo imaginativne metamorfoze (tadašnjeg) svijeta, nego i osobiti odaziv na društvene, praktične, tehničke, ekspresivne i simboličke probleme.
 
Opisujući i obrađujući arhitektovu biografiju, građevne tipove, vremenska razdoblja , knjiga nudi čitatelju polazište za upoznavanje jednog aspekta bogate i specifične povijesti moderne arhitekture u Dalmaciji, istražene i opisane kroz djela Lovre Perkovića. Pri tome je autorica nastojala Perkovićeva djela objasniti kao kritičke argumente, a ne samo kao predodređene paradigme, polazeći od toga da je svaka arhitektura svojevrsni argument izražen u materijalu.
 
Knjiga je pokušaj da se Perković sagleda ne samo kao arhitekt, već i kao urbanist, teoretičar, inženjer, kako bi se  približili njegovom umjetničkom duhu i umu, namjerama u pozadini pojedinačnog djela, ali i tenzijama između idealne vizije i ograničavajuće realnosti. Perkovićeva arhitektura ne bi postigla svoje puno značenje da nije prekoračila društveni sadržaj, budući da Perković nije bio ni ideolog ni estetičar: njegove ideje su poticale oblike, a oblici ideje. Perković je bio kako tradicionalist tako i modernist.  Iz tradicije je nastojao apstrahirati glavne principe i sažeti ih u formalni sustav vlastitih pravila prikladnosti. Pripadnost kritičkom regionalizmu, podržana njegovim senzibilitetom prema regionalnim obilježjima, unijela je progresivne i idealističke obrasce u Perkovićev regionalni izraz.
 
Autorica Sandra Uskokovć rođena je 1971. u Dubrovniku. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Zagreb - Odsjek za povijest umjetnosti. Radila je kao istraživač i stipendist u  Međunarodnom centru za konzervaciju i restauraciju (ICCROM), Rim (2003) i UNESCO,  Pariz (2005-2006). Magistrirala je na George Washington University (2004). Doktorirala je 2010.godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za povijest umjetnosti. Docentica je na Sveučilištu Dubrovnik, Odjel za umjetnost i restauraciju. Svoje interese za likovno i literarno objedinjuje pišući članke i recenzije za niz domaćih i stranih časopisa (Prostor, Zarez, Odjek, i ostali književni i drugi časopisi). Sudionica je brojnih međunarodnih stručnih konferencija i simpozija u SAD-u, Aziji i Europi.
Objavila je knjige “Moderna arhitektura Dubrovnika kao kulturna baština” (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009) i “Suvremena arhitektura u povijesnom ambijentu, Uvažavanje ili ignoriranje konteksta?” (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2013).