Lara Ritoša Roberts: 'Tragovima fantomskih koraka'

Kroz predstavljeni projekt umjetnica istražuje, propituje, tematizira i predstavlja isprepletene odnose povijesti i kulture tijela, ali i osobne i kolektivne memorije uspostavljajući, kako sama kaže, dijalog sa ruševinama komunističkog nasljeđa Europe koja je postala srž njene interdisciplinarne umjetničke prakse duge gotovo dva desetljeća.

„Posljednja suradnja sa umjetnicom zabilježena je 2018. godine u programu Noći Muzeja koji se pokazao kao jedan od naših najuspješnijih i najdinamičnijih izdanja ove manifestacije koju je tada posjetilo gotovo 2.000 posjetitelja i čija je centralna tema bila posvećena izložbi naziva Tijelom i umom / O performansu u Istri kada je ujedno Larin performans Yugo Yoga izveden u tri termina uz sudjelovanje Gordane Trajković i Tine Širec Džodan te mnogobrojne publike.
Ovog puta riječ je o prvom samostalnom predstavljanju umjetnice u prostorima Muzeja, a projekt koji je nastao za ovu prigodu koncipiran je etapno – kroz dva bloka / dva formata od kojih će se sljedeći održati u rujnu 2021. godine budući da se određeni aspekti pripreme i realizacije nisu mogli izvesti zbog nepovoljne epidemiološke situacije i činjenice da nismo htjeli odustati od live suradnje sa zajednicom. Neovisno o tome i u ovoj prvoj fazi taj će aspekt projekta biti prisutan, a izveden na drugačiji način, primjereno vremenu i  uvjetima u kojima se nalazimo.
Izložbu čine digitalizirani i iznova interpretirani fragmenti iz autoričine osobne arhive (fotografije, novinski članci), uvid u njene ranije radove, ali i kolaž audio – vizualne arhivske građe iz Hrvatskog državnog arhiva  u Zagrebu (Zbirka kratkometražnih filmova/ HR-HDA-1387), Povijesnog i pomorskog muzeja Istre (Zbirka gradskog života / lokalne štafete mladosti) te Pulske filmske tvornice. Valja istaknuti i dva rada koja su producirana za ovu prigodu - Koraci i Obruč (2020.), a kojima umjetnica rekonstruira izvorne sletske koreografije iz 1947. godine. Obje video instalacije snimljene su u prostorima londonskog Tate Moderna, a možemo ih sagledati u kategoriji eksperimentalnog digitalnog videa, odnosno dokumentarno – plesnog hibrida. Uz audio - vizualne radove značajnu ulogu u cjelokupnom projektu zauzimaju i zvučne instalacije – rekonstrukcija „Pjesme prvom petogodišnjem planu“ (kompozitor Mihovil Logar, 1948. / rekonstruirala i izvela Tatjana Merkl, 2020.) te „Prekrasni divni dani...“ rad iz 2007. (tekst i glas: Lara Ritoša Roberts, zvuk uredio: Iztok Mravlje...). Iako se svaki od radova zastupljenih u postavu može sagledati zasebno, zajedno čine zanimljivu, slojevitu i povezanu priču koja je istovremeno i osobna i kolektivna, a u kojoj su posjetitelji pozvani da aktivno sudjeluju jer upravo njihovim sudjelovanjem ona postaje cjelovita i dobiva svoj puni smisao...“ / Iz teksta: Ketrin Milićević Mijošek