Miguel Rio Branco: Door into darkness

'Fotografski opus Miguela Rio Branca, kojeg zahvaljujući programskoj agilnosti Galerije Kula možemo vidjeti kao klasičnu izložbu fotografija u Palači Milesi, te u formatu dvostrane animirane projekcije u njenom matičnom prostoru, ispunit će sva očekivanja koja unutar hrvatskog kulturnog diskursa gajimo prema vizualnoj umjetnosti hispanskog kruga, a nadasve onoj latinskoameričkih umjetnika. Zaista, naš estetski kod je u toj mjeri drugačiji, da su nam Brancove fotografije već na prvi pogled egzotične, iako naravno prepoznajemo sve sastavnice i metodologiju koje umjetnik koristi pri stvaranju specifičnog ugođaja svojih kompozicija.

Branco, kao i svi fotografi, snima stvarnost oko sebe, a kao i svi umjetnici u njoj pronalazi situacije i elemente koji će izdvojeni njegovim opažanjem i oblikovani njegovim autorskim pristupom rezultirati predodžbama stvarnosti krojenim po njegovoj osobnoj mjeri. Branco je u svom umjetničkom radu izuzetno sugestivan. Njegovi kadrovi ekonomično zahvaćaju prizor i iz svega par izabranih i zabilježenih vizualnih poticaja promatračeva imaginacija  spontano prepoznaje ili anticipira radnju događaja. On je majstor detalja i suženog plana snimanja koji promatrača usredotočuje na prizor koji će u njegovoj mašti poslužiti kao pokretač pripovjednog slijeda koji se vremenski odvija prije, odnosno, poslije same snimke, pa imamo osjećaj da gledamo kadar izdvojen iz filma. Po pločniku raspršeno perje ili mrlja krvi i odbačen nož, u njegovoj tipičnoj chiaroscuro maniri dovoljni su pokazatelji da se dogodilo ono neizbježno, fatalno, brutalno. Ugođaj je zagušljiv, radnja se odvija u atmosferi zasićenoj mirisima, tamjanom, vlažnim isparenjima tijela, iako po predstavljenim fotografijama ljudi nisu njegov omiljen motiv. Branco je jedan od onih vizualnih umjetnika kod kojih sugestija onog što se ne vidi, što je izostavljeno, djeluje jednako snažno kao i ono što vidimo. Brancov kadar izvrstan je okidač fenomena sinestezije čula. Njegove se fotografije čuju i mirišu upravo onoliko koliko se i vide. Materijali se jasno raspoznaju, površine su taktilno uvjerljive, a Brancovo suvereno vladanje i manipulacija osvjetljenjem pridaje im vizualnu raskoš i čini presudnim čimbenicima snažnog ambijentalnog naboja kompozicije. Stvarnost koju Branco bilježi i predstavlja izuzetno je scenična, ispunjena minuciozno zabilježenim detaljima, senzualna u materijalu, gotovo ekstatična u umijeću razotkrivanja makabrističke putenosti koja kipti u najneočekivanijim prostorima pokrajnjih ulica, prašnjavih crkvenih niša, cirkuskih arena. Područje Brancovog zanimanja po predstavljenom izboru fotografija urbani su prostori, često dijelovi  grandiozne barokne arhitekture, posebice crkveni interijeri, te isto tako detalji skulptura i slika koji, iako anonimni, verizmom prikaza ukazuju na poslovičnu hispansku potrebu i sposobnost izazivanja empatije promatrača i vjernika prema patnjama i ekstazama svetaca. Svojim fotografijama Branco se dokazuje kao istinski sljedbenik i nastavljač slavnih umjetnika španjolskog baroka i tenebrističkog efekta koji očito ima trajni utjecaj na vizualnu kulturu Iberskog poluotoka i njegovih nekadašnjih prekomorskih kolonija.

Iako je riječ o slučajnosti, barokna arhitektura Palače Milesi idealan je prostor za Brancovo premijerno predstavljanje u Hrvatskoj i zato nam je još više žao što njene galerije nisu zadržale nešto od izvornog uređenja, već su u odnosu na bogato oplošje zgrade i stubište uređeni u konfekcijski bezlične izložbene prostore. Međutim, dio izložbe zasnovan na projekciji fotografija, odlično će se uklopiti u kasnoantičku monumentalnost i ekspresivnost sjeverozapadne kutne kule Dioklecijanove palače u kojem je Galerija smještena. Miguel Rio Branco bi u palači, siguran sam, snimio izvrsnu seriju fotografija i polazeći od svog kulturnog nasljeđa i mentalnog sklopa, otvorio vizure koje su našem mentalnom oku zatvorene. Angažman fotografa njegovog senzibiliteta svakako bi predstavljao čin promišljene i sofisticirane strategije u stvaranju međunarodno vidljive i relevantne predodžbe Splita.' (Branko Franceschi)

www.galerija-kula.hr