Najava izložbe „Bure baruta 14“ u Osijeku

'Izložba „Bure baruta“ u XIV. izdanju predstavlja troje mladih umjetnika, no ovoga puta su oni okupljeni oko zajedničkog koncepta. Uobičajena je praksa da izložba prezentira mlade autore sa njihovim zasebnim projektima, no Katarina Kovčalija, Stela Brkanić i Filip Anić sa svojim zajedničkim projektom naziva „Bodies in Flux“ odlučuju ovo izdanje izložbe malo izmijeniti.

Svojim projektom, ovi mladi umjetnici žele publici prikazati na koji način istražuju suptilne, ali duboke veze između prostora tijela i društvenih zajednica. Kroz intimu ljudskog tijela ispituju kako se individualni prostor isprepliće sa zajednicom, urbanizacijom i društvenim normama, stvarajući tako dijalog između privatnog i javnog te fragilnosti i snage. Kroz pet radova koji su uključeni u ovaj zajednički projekt, Katarina, Stela i Filip, umjetnici sličnih afiniteta, dekonstruiraju i rekonstruiraju pojam prostora.

Katarina Kovčalija predstavlja se dvama radovima monumentalnih dimenzija, naziva „Gležnjevi“ i „Koljena“, izvedenima kombiniranom tehnikom na papiru. Ovi radovi, kao što sugeriraju njihovi nazivi, fokusiraju se na prikaz koljena i gležnjeva. U svom istraživačkom procesu, autorica se usredotočuje na teme koje su često marginalizirane, zanemarene ili percipirane kao trivijalne. Gležnjevi, kao ključne točke oslonca i dinamike pokreta, metaforički označavaju temelj našeg kretanja kroz fizičke i društvene prostore. Njihovo uvećano prikazivanje potiče promatrača na introspektivno promišljanje o važnosti ovog dijela tijela, koje svakodnevno nosi težinu naše egzistencije. S druge strane, uvećani prikaz koljena artikulira njihovu istodobnu fragilnost i snagu. Kao simbol fleksibilnosti i stabilnosti, koljena metaforički reprezentiraju ljudsku sposobnost prilagodbe i otpornosti unutar društvenog tkiva. Ovi radovi otvaraju diskurs o dualnosti ranjivosti i otpornosti, kako na tjelesnoj tako i na emocionalnoj razini, u kontekstu suvremenih međuljudskih odnosa. Katarinina umjetnička praksa, kroz intimnost ovih prikaza, poziva na propitivanje granica između osobnog i kolektivnog, privatnog i javnog, naglašavajući važnost introspekcije i osjetljivosti prema svakodnevnim aspektima postojanja.

Stela Brkanić predstavlja se sa serijom fotografija „Trag vode“ te zajedničkom instalacijom „Bodies in Flux“, istražujući složene odnose između tijela, prostora i elemenata prirode. Sličnim pristupom kao i prethodno opisani radovi, i Stelina serija fotografija prikazuje uvećane dijelove ljudskog tijela, lišene identiteta i prepoznatljivosti. Fotografije manjih dimenzija usmjeravaju pažnju na intimne i apstraktne detalje teksture ljudske kože, pretvarajući je u topografiju koja istovremeno pripada prirodi i intimnom svijetu osobe. Uvećani detalji pozivaju gledatelje na introspektivan odnos tijela kao prostora koji nosi tragove života, interakciju i transformacije. Povezanost između fizičkog tijela i nematerijalnog svijeta umjetnica dodatno izražava suptilnim prikazivanjem svjetlosti kako prodire kroz vodu, stvarajući dinamičan odnos između elemenata. Ova svjetlost ne samo da oživljava motive već i simbolizira vezu između materijalnog i duhovnog, između onoga što je vidljivo i onoga što ostaje skriveno. Kroz ovu seriju fotografija, Stela osnažuje ideju tijela ne samo kao biološkog entiteta već i kao fluidnog prostora u kojemu se prelamaju priroda, identitet i emocije, stvarajući tako rad koji odražava univerzalnu povezanost između svih ovih elemenata.

Instalacijom „Bodies in Flux“ Stela i Filip nameću nam ideju koja zamućuje, pa gotovo i briše, granice između umjetnosti i svakodnevnog života. Riječ „flux“ u nazivu simbolizira promjenjivost, proces i neprekidnu evoluciju djela u kontekstu svakodnevnog života. Umjetnici ovim radom žele publici predočiti tijelo kao medij, odnosno prikazati reprezentativnu izdržljivost tijela, ali i njegovu senzibilnost. Ovu dualnost dodatno naglašava i projekcija slika i videa ljudskog tijela - čovjeka - na samo platno. Ono, svojom hrapavošću i grubošću, imitira kožu ljudskog tijela, dok duboki nabori impliciraju ranjivost i ograničenost kao suptilne i stalne karakteristike istog. Ljudsko tijelo vidimo kao savršen mehanizam, ali i kao prostor stalne napetosti između svojih mogućnosti i granica. Instalacija poziva gledatelje na interpersonalno iskustvo koje istovremeno naglašava univerzalnu povezanost i individualnu različitost. Dualnost između unutarnjih i vanjskih ograničenja tijela i duha, kao i međusobna tenzija između umjetničkog djela i sudionika, daje konzistenciju i jedinstvenu dubinu ovoj instalaciji.'

- Matea Čurčinac


Foto: HDLU Istok