Splitski filmski festival / Međunarodni festival novog filma ove se godine održava od 4. do 12. listopada, a program ima zajedničku crtu otpora prema kapitalizmu, populizmu, kontroli koju tehnološki razvoj samo povećava, u sustavu gdje zanemarivo mali broj osoba postaje sve bogatijima, a ogromna većina žitelja na zemlji, sve siromašnija.
vrijeme: 04.10.2018.
mjesto: Split
Tradicionalno, festival ne bira filmove (od blizu 2 000 prijavljenih) prema imenima i nagradama na razvikanim festivalima, no ipak se poslovično događa da se u njegovu programu, osim mladih autora i debitanata, nađu i naslovi nagrađeni na Cannesu ili Rotterdamu, kao i neko priznato redateljsko ime.
Tom opisu odgovaraju neki od filmova iz glavne, međunarodne konkurencije. Donbass je novi film kultnog ukrajinskog filmaša Sergeja Loznitse, a Ljubav 1. pas rumunjskog 'novovalovca' Florina Serbana (Ako mi se fućka, fućkam) u kojem glavnu mušku ulogu igra Valeriu Andriuta, kućni glumac Cristiana Mungiua. Njima treba pripojiti slovensko-norveško-talijansku koprodukciju History Of Love Sonje Prosenc, ove godine nagrađenu u Karlovim Varima, te The Widowed Witch Caija Chengjieja, ovjenčan nagradom Tigar na festivalu u Rotterdamu. S Karlovih Vari dolazi još jedan film iz konkurencije, Volcano Ukrajinca Romana Bondarčuka, a s Rotterdama švicarski Those Who Are Fine Cyrila Schäublina, treba spomunti i ORDER, trodijelni operetski film kolektiva Democracia koji oštro kritizira konvencije i nepravde kapitalizma i njegove globalne hegemonije.U konkurenciji dugometražnih filmova nalazi se i jedan domaći naslov - Do kraja smrti Anđela Jurkasa.
U međunarodnoj konkurenciji kratkometražnih filmova, od 33 naslova sa svih kontinenata, čak je pet hrvatskih kratkiša: FilmFlam Marka Belića, Završni krug Vladislava Kneževića, Trip Marka Meštrovića, 90 sekundi u Sjevernoj Koreji Ranka Paukovića i Nigdina Neli Ružić.
U programu hrvatskih filmova je Lada Kamenski Sare Hribar i Marka Šantića, trostruko nagrađena na Puli (scenarij, sporedna ženska uloga, priznanje međunarodnog žirija FEDEORA), te film Anđela Jurkasa Happy End koji će na STFF-u imati službenu hrvatsku premijeru pred početak kinodistribucije u studenome. U istom programu je osam, manje eksponiranih, hrvatskih kratkih filmova.
Svi hrvatski filmovi prikazani na festivalu konkuriraju za filmsku nagradu Ivan Martinac, koju je u čast velikog Martinca STFF uveo prošle godine, a bit će dodijeljena hrvatskim autorima za kreativno i inovativno korištenje filmskog jezika u čijem izričaju dominira upotreba specifičnih, filmsko-izražajnih sredstava ostvarivih samo u mediju pokretnih slika.
Zanimljivih dugometražnih filmova ne nedostaje ni u programu “Forum/Next Door/Frame Extended”; tu je, između ostalih, i indijski film autora Aditya Kripalanija Tikli and Laxmi Bomb, u kojem seksualne radnice uzmu stvar u svoje ruke da bi ostvarile autonomiju u profesiji, vodeći mali dio trgovine seksom, 'by women and for women'.
Peruanski redatelj Renzo Alva Hurtado u filmu Profundidad de Campo kroz pronađene vrpce rekreira prosvjede protiv projekrta rudnika Southern Copper. Njemačka redateljica Rosa Hannah Ziegle u filmu Family Life prikazuje kompleksne odnose dviju mladih djevojaka, koje pokušavaju naći svoj put u život uz odrasle koji se bore s vlastitim demonima na oronuloj farmi u njemačkoj pokrajni Saxony-Anhalt. Aleksandro Tesei u dokumentarcu The Zone – Post Atomic Journey prati mladiće, Stalkere, nazvane po poznatom filmu Tarkovskog, koji ilegalno borave u zabranjenoj zoni Černobila, u čijem je centru famozni Reaktor 4, koji je eksplodirao 1986. godine.
U istom programu prikazat će se i Roi Soleil, novi film još jednog starog festivalskog znanca Alberta Serre (Pijev ptica, Smrt Luja XVI). Film je bez dijaloga isto kao i uradak španjolskog redatelja Jorge Lópeza Navarretea Ronco Rimor Remoto.
Na festivalu će se prikazati sedam VR filmova i novomedijski digitalni uradak 'Plazaville' GH Hovagimyana, HD remake Godardovog filma Alphaville snimljen u New Yorku. Scene se pojedinačno prikazuju slučajnim redoslijedom. Računalni program preslaguje scene kako bi stvorio dekonstruirani narativ. Gledatelj sam slaže redoslijed u svojoj glavi. Rad se neprekidno izvodi, ali nije riječ o petlji.
Posebna zanimljivost 23. SFF-a je i 'mini retrospektiva' Jana Soldata 'Moć, sigurnost i dominacija', autora dokumentaraca, kojega ne zanima seksualnost ili slamanje tabua, već odnos osobe prema vlastitu tijelu.
Izvor: HAVC
