"Klonio se prazne forme, bezlične metaformanije, ispraznog fraziranja i sterilne apstrakcije", napominje priređivač i dodaje kako je Pupačićeva ekspresija težila da bude precizna, odgovorna, odgovarajuća.
Ocjenjuje kako je iz njegovih brojnih rukopisnih koncepata, skica, fragmenata i definitivnih verzija koje su ostale u književnoj ostavštini vidljivo koliko je savjesnosti i napora ulagao u postupak individualnog ostvarivanja pjesničkog izražaja.
U svojim je prvim zbirkama pjesama, naglašava, funkcionalno u precioznosti lirske slike stapao čiste impresionističke emocije s elementima metaforike moderne poezije.
Smatra kako Pupačićeve kritičke refleksije nisu rezultat neke katedarske neoborive dogme i strogo prihvaćene morfologije, nego plod umjetničkoga doživljavanja svijeta i prosuđivanja stilskih vertikala izražaja.
Pišući o hrvatskim književnicima nije se povodio za već uspostavljenim obrascima i kanonima već je nastojao osmisliti stvaralačke impulse umjetničkoga fenomena i reakcije senzibiliteta, napominje.
U knjigu izabranih djela Josipa Pupačića uvrštene su zbirke pjesama koje je za života objavio, a također i knjiga pjesama "Moj križ svejedno gori", objavljena 1971. posmrtno.
Tu je knjigu autor osobno za života priredio, a njezino objavljivanje predusrela je tragična smrt.
U ovo izdanje ušle su i pjesme koje je Pupačić objavljivao u periodici, ali ih nije uvrstio ni u jednu svoju zbirku, a načinjen je i izbor iz pjesama objavljenih nakon njegove smrti u "Sabranim pjesmama" 1978, koje je prema ostavštini priredio Miroslav Vaupotić.
U "Ogledima" je donesen izbor iz Pupačićevih književnopovijesnih radova, objavljenih u periodici, koji predstavljaju pjesnika kao sveučilišnog nastavnika, znanstvenika i kritičara u hrvatskoj suvremenoj znanosti o književnosti, u kojoj je iznosio formulu nove moderne književne metodologije.
U Autobiografskim zapisima, nalaze se dva autobiografska teksta: Životopis i Politička autobiografija.
U knjizi "Pjesme, ogledi i zapisi", (384 str.) objavljena je uvodna studija priređivača s ljetopisom, bibliografijom autorovih djela i izabranom bibliografijom radova o autoru, tekstološka napomena, redaktura i izrada Rječnika te Tumača imena i izraza.
Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 1928. – otok Krk, 1971.), je klasik hrvatskoga pjesništva, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći. (Hina)