Obrazloženje Nagrade
Maroje Mrduljaš je jedan od scenarista i voditelja višekratno nagrađivane serije Betonski spavači koja je, nakon turističke arhitekture i megastruktura „nedovršene modernizacije“, u 2023. bila posvećena ideji "trećeg puta", odnosa arhitekture i temeljnih vrijednosti društva socijalističke Hrvatske i Jugoslavije. Paviljon Vjenceslava Richtera na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. je predstavljen na način kojemu je prethodio ozbiljan istraživački rad. Ovo je, po svom javnom mediju, uistinu značajan projekt baš u području likovne kritike. Epizoda o Skopju iz druge sezone bila je dio postava izložbe No Feeling Is Final/ The Skopje Solidarity Collection (Kusthalle Wien, 2023./2024.).
Kako je već obrazlagano u ranijoj nominaciji, rad Maroja Mrduljaša (tu su i brojni drugi Mrduljaševi tekstovi, spomenimo samo nezaobilaznu knjigu Dizajn i nezavisna kultura, 2010.), odlikuje se kvaliteta koju smatramo izrazito vrijednom i važnom, a koja je utkana u najveći dio dosadašnjih ostvarenja ovog autora. Riječ je o senzibilitetu za integralno promišljanje djela umjetnosti, arhitekture i dizajna, odnosno kapacitetu za jednu kritičarsku refleksiju koja prepoznaje, uvažava i argumentirano vrednuje stvaralaštvo onkraj strogih disciplinarnih granica, koja na uvjerljiv način prikazuje vezu tih djela s njihovim društvenim okruženjem, koja uspješno evocira njihovo značenje u trenutku u kojem su nastali te jasno ukazuje na njihovo značenje danas. Serijal Betonski spavači pokazuje puni kritičarski kapacitet ovog autora da na stručno relevantan, suvremen, teorijski obaviješten, ali i izrazito komunikativan i uzbudljiv način govori o vrijednostima arhitektonskog i urbanističkog nasljeđa. Da predoči te vrijednosti ne samo nama koji smo obavezni njegovati ih, nego ih evocira i pred širokom publikom koja možda i živi s njima ali nije imala priliku da doživi njihov oronuli sjaj. Za ovaj projekt, kao i sve dosad navedene, doista se može reći da otvara oči. Za to je potreban vodič koji ima golemo znanje, čija su tumačenja britka i jasna i čiji je autoritet blag i velikodušan.
Maroje Mrduljaš iz Zagreba diplomirao je i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor je i urednik više knjiga, između ostalih Fiume Fantastika: Phenomena of the City (s Vedranom Mimicom i Idisom Turatom, 2022), Tadao Ando: Transcending Oppositions (2018.), Modernism-in-Between: Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia (s Vladimirom Kulićem, 2012.), Dizajn i nezavisna kultura (s Deom Vidović, 2010.) i Suvremena hrvatska arhitektura: Testiranje stvarnosti (s Vedranom Mimicom i Andrijom Rusanom, 2007.). Objavljuje u vodećim internacionalnim časopisima kao što su Comparative Southeast European Studies, Vesper, Archithese, A+U, Domus, Materia Arquitectura i drugima.
Predavao je i bio gost-kritičar na brojnim institucijama uključujući ETH Zurich, AA London, RIBA London, KIT Karlsruhe, Politecnico di Milano, Arkitektskolen Aarhus, TU Graz, A ZW Wien, COAC Barcelona, MARQ-UC Santiago de Chile, TU Wien, IUAV Venezia, ETSA Madrid, HEIA Fribourg, FH Kärnten, ETSAM Pamplona, Universität Liechtenstein, Berlage Institute Rotterdam i Iowa State University.
Bio je kustos ili član kustoskih timova brojnih izložbi kao što su Toward a Concrete Utopia (MoMA NY, 2018.), Lifting the Curtain (Biennale arhitekture u Veneciji 2014.), Unfinished Modernisations (UGM, 2012.), Balkanology (SAM, Basel, 2008.) i drugih.
Autor je više nagrađivanih arhitektonskih projekta. 2024. s uredom Arhiv i Lanom Grahek pobjeđuje na natječaju za hrvatski paviljon na EXPO 2025 Osaka koji je u izvedbi. Natječajni projekt za Islamski kulturni centar u Rijeci (s Darkom Latinom, Markom Milasom i Ante Perišom) nagrađen je 2. nagradom 38. Zagrebačkog salona arhitekture 2003. (kustos: Stefano Boeri).
Koautor (sa Sašom Ban i Nevenkom Sablić) je tri sezone dokumentarne serije Betonski spavači koja je emtirana na više inozemnih televizija, prikazivana je na brojnim filmskim festivalima te je uključena u postave više izložbi uključivo i No Feeling Is Final/ The Skopje Solidarity Collection (Kusthalle Wien, 2023.)
Nezavisni je ekspert Mies van der Rohe nagrade za arhitekturu EU i Europske nagrade za urbani javni prostor.
Dobitnik je posebnog priznanja Pierre Vago Journalism Award koju dodjeljuje Dennis Sharp International Committee of Architectural Critics (CICA) 2020, te četiri nagrade Neven Šegvić Udruženja hrvatskih arhitekata za teorijski i kritički rad. Dobnik je Nagrade Grada Zagreba, Nagrade Grada Zenice, nagrade Collegium Artisticum Asocijacije arhitekata BiH i medalje Komore hrvatskih arhitekata.
Docent je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Urbanim studijima Sveučilišta u Rijeci. U 2023. održao je međunarodna predavanja diljem Europe: 20th Century Society, London; School of Architecture Aarhus; Politecnico di Milano; Karlsruhe Institute of Technology. U zimskom semestru 2023. bio je gostujući profesor na TU Graz, te član komisije za ocjenu doktorskih radova na Politecnico di Milano.
Maroja Mrduljaša su za Godišnju nagradu HS AICA-e nominirali:
Marko Golub, Silva Kalčić i Igor Loinjak
