U petak, 13. srpnja u 20 sati, u Galeriji 3.14 u Zagrebu održat će se otvorenje izložbe i promocija grafičke mape 'Wow, wow wow' Gorana Trbuljaka. Izložba ostaje otvorena do 3. kolovoza o.g.
vrijeme: 13.07.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija 3.14, Martićeva 31a
Wow, wow i ready-made
(tekst Gorana Trbuljaka)
Filmove koje sam radio dijelim na
hand-made i
ready-made.
Filmovi u kojima su predmeti crtani rukom jesu
hand-made, a oni kada su snimljene već postojeće stvari su
ready-made.
Ako vjerujemo da je Duchamp u mediju filma našao inspiraciju za ideju
ready-madea, kada svaki snimljeni stvarni predmet, odabran iz života, na ekranu postaje izdvojen, uvećan, važan, onda vraćajući se toj njegovoj prvotnoj polaznoj točki, svaki predmet u nekom filmu koji sam snimio postaje za mene
ready-made zabilježen na filmskoj vrpci.
Režiseri s kojima sam radio filmove, snimali su ljude, likove i priče, ja sam snimao predmete.
U zamalo svakom fotogramu filmske vrpce filmova koje sam snimao snimljen je i neki
ready-made.
Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena
ready-madea u sekundi.
U filmu koji traje 95 minuta snimio sam 137.440.008
ready-madea.
Broj
ready-madea koje sam snimio, u c/b ili koloru, u razdoblju od trideset godina iznosi 3.710.880.216 u 27 filmova čija je minutaža 95 minuta, i u kojima su snimana 24
ready-madea u sekundi.
Broj od 3.710.880.216 takvih
ready-madea ipak je aproksimativan jer podrazumijeva da su svi filmovi, bez naslovnica i odjavnica, jednake dužine te da su neki predmeti snimani u više kvadrata filmske vrpce od ostalih.
Neki sve prisvajaju od drugih, ja prisvajam samo ono što je autorski već trećina moje.
Warhol iz svoga filma
Kiss izvlači dva kvadrata, uvećava ih i stavljanjem između pleksiglasa stvara objekt, Gotovac prisvaja inserte iz tuđih filmova i naziva ih
Osjećaj 1, 2, 3… i
ready made filmovima, dok Buren svoja industrijski obojana prugasta platna, koja jesu
ready-made, uopće ne zove tako, nego fotografije instalacija tih platna naziva
photo-souvenir i odlučan je da ih ne izlaže. Ono što ja nazivam
ready-made, ne pokazujem posebno, to ostaje tamo gdje je snimljeno – na filmskoj vrpci, dok one fotografije na kojima se vidi kako snimam neke od 3.710.880.216
ready-madea zovem foto suvenirima i njih izlažem.
Svjetlomjer je predmet koji je bio pomoćno sredstvo pri snimanju 150.440.103
ready-meada i on se može izlagati.
Knjiga o filmskoj tehnici bila je pomoćno sredstvo pri snimanju 150.440.103
ready-meada i može se izlagati.
Pan-glass je predmet koji je bio pomoćno sredstvo pri snimanju 3.710.880.216
ready-madea i može se izlagati.
Itd.
Kad ljudima pokažem fotografije nekih predmeta, oni kažu: “Wow!”
Zatim im pokažem kameru kojom sam ih snimio, a oni tad kažu: ”Wow, wow!” Zaključio sam da je bolje pokazati instrument kojim sam nešto snimao nego samu sliku.
Od Duchampove
Fountain iz 1917. prošlo je, dakle, svega sto godina, što je tek djetinjstvo
ready madea, ako ga usporedimo s tehnikom ulja na platnu koje je staro petstotinjak godina. Za petsto ili više godina ljudi će i dalje raditi
ready made, ali možda više neće biti filma, niti će se znati tko je napravio
Fountain. (
gt., 2017.)
Kustosica izložbe je Branka Benčić.
https://www.facebook.com/3.14galerija/