Josipa Stojanović predstavlja se u galeriji Matice hrvatske u Zagrebu izložbom pod nazivom ‘Perfectly Unperfect’. Izložba se otvara 2. veljače 2018. godine, s početkom u 19 sati.
vrijeme: 02.02.2018.
mjesto: Zagreb, galerija Matice hrvatske
Josipa je apsolventica Umjetničke akademije u Osijeku, a ovo joj je prva samostalna izložba.
Serijom radova "Perfectly Unperfect" autorica predstavlja objekte, odnosno proizvode od kojih svaki ima tvorničku grešku do kojih je došlo radi ubrzavanja postupaka proizvodnje ili preskakanja koraka koji prethode konačnom proizvodu. Izložene primjere ( npr. Munchmallow- svi su keksi u pakiranju crni osim jednog koji je bijeli; Coca Cola- umjesto Coca Cole u limenci je voda) autorica donosi kao doslovan i opisan pojam greške, koji su nastali možda zbog automatizma strojne proizvodnje ili izostavljenih koraka i nepažnje proizvođača. Ova serija radova je izvorno nastala za „2. međunarodno studentsko biennale“ održano u Osijeku, 8.12.2017. godine, na traženu temu „Greška“.
U današnjem svijetu kada svi težimo savršenstvu, u svakom pogledu, greška ima vrlo negativnu konotaciju. Greška kao takva, potiče negative asocijacije koje kod ljudi stvaraju određenu nelagodu, iako je greška sastavni dio života. Ono što je savršeno percipiramo kao najvrjedniji oblik nečega, dok drugu krajnost, odnosno nesavršenost shvaćamo kao nešto nepotpuno. Svojevrsno zaziranje od grešaka i nesavršenstva pretvara našu svakodnevnicu u svojevrsni automatizirani monotoni proces. Kao što je spomenuto, često zbog već nametnute percepcije konzumerističkog društva koje je ekstremno okrenuto ka perfekcionizmu a u tom slučaju to vodi prema generalnoj dehumanizaciji društva. Iako se autorica u svojoj seriji radova direktno ne bavi ovim pitanjima, promatrajući ove predmete ostaje nam dovoljno prostora da promislimo o načinu na koji predmeti nastaju, industrijskim automatizmom, koji očito na ovim primjerima nije savršen jer mu se potkradaju greške. Možemo si slobodno postaviti pitanje, na koji način živimo život? Hodajući, sigurnim stazama koje su nametnute kao savršene ili ispravne, jer imamo strah od grešaka? To zapravo može govoriti o cjelokupnoj povodljivosti društva te izgladnjelosti duha, koje je stvoreno unaprijed pripremljenim trendovima koje sljedimo. Konzumerizam guši kritičko razmišljanje, a s time doživljavamo potpuni odmak od spiritualnosti. Umjetnost je ta koja traži reakciju i promišljanje. Vodeći se konzumerističkim načelima ove savršeno nesavršene proizvode bi promatrali bez razmišljanja, bez propitivanja. Autorica ne kritizira ove svakodnevne industrijsko proizvedene objekte, ona ih prikazuje takvima kakvi jesu - savršeno nesavršeni. Takav doslovan pristup, jasno pokazuje samu banalnost činjenice da sve može biti savršeno. Autorica nas suptilno navodi na misao o novoj perspektivi u načinu promatranja i promišljanja o svakodnevnim stvarima, te ukazuje na to da trebamo svoj uniformni način razmišljanja preispitati sami. Ekspresivne greške u seriji svakako zaustavljaju naš pogled, te nas izbacuju iz rutine percipiranja stvari ili događaja na jednoličan i standardan način. Doslovan način prikazivanja greške, iza sebe krije dublje promišljane o aktualnim temama, konzumerizma, savršeno-nesavršenog, te cjelokupnog načina funkcioniranja današnjeg društva. Tako predmeti iz tzv. popularne kulture poprimaju novo značenje, iznenađujući nas. Promatrači mogu na različite načine shvatiti ove radove, i vjerojatno će sva tumačenja biti točna jer nam je za takav način razmišljanja ostavljen otvoren prostor. Autorica se serijom približava i pop artu, načinom prikazivanja popularnih predmeta, a isto tako i načinom na koji publiku vodi u aktivno opažanje, sudjelovanje i stvaranje smisla djela. Isto tako vidimo i neke odrednice konceptualne umjetnosti, jer se indirektno bavi kritičkim stavom prema nametnutim modernim vrijednostima.
Greške u seriji radova „Perfectly Unperfect“ su prekidi koji bi nas trebali natjerati da promislimo i buđenja koja naš um održavaju u igri. Savršeno nesavršene pojave pomažu nam da se nosimo s nemogućim zahtjevima koje nam nameće društvo, te otkrijemo nešto novo i zanimljivo u uobičajenim stvarima i pojavama.
„…Moral umjetnosti u biti je savršena uporaba nesavršenih sredstava..“ - Oscar Wilde. (Jelena Cindrić)
Deplijan izložbe
