vrijeme: 08.07.2015.
mjesto: Zagreb; Galerija Nova, Teslina 7
Srijeda, 08/07
19 do 20:30h performativna skulptura, Luiza Margan 'Osluškivanje', Trg bana Jelačića
21h performans, Siniša Labrović 'Svjetlost knjige', Galerija Nova
Četvrtak, 09/07/2015.
18h prezentacija, Luiza Margan 'Javne priče', Galerija Nova
19h vodstvo, Božena Končić Badurina 'Revizija obiteljske biblioteke', knjižnica Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5 (radno vrijeme performativne instalacije od 14 do 20h)
20h performans, Antonio Grgić 'Čitanje misli Karla Marxa konju bana Josipa Jelačića na bivšem Trgu Republike', Trg bana Josipa Jelačića
Devedesetih je u Hrvatskoj zbog ideološki nepoćudnog sadržaja, zbog pisma kojim su pisane, etničke ili političke pripadnosti autora, uklonjeno i uništeno više stotina tisuća knjiga koje su završile u kontejnerima, na ulici, ili u reciklaži. Otpisane, povodom 20. godišnjice Oluje upućuje POZIV za prikupljanjem i skeniranjem knjiga nasilno izbačenih iz knjižnica 1990-ih. Donesite otpisane knjige u Galeriju Nova na skeniranje, potrudit ćemo se da ih skeniramo što više kako bismo ih mogli čitati i dijeliti na stranici:
www.otpisane.org
Osim dokumentarnih materijala, prikupljenih 'otpisanih' knjiga i skenera za njihovo digitaliziranje, izložba/akcija uključuje radove i performanse umjetnika Antonia Grgića, Siniše Ilića, Javne Knjižnice, Božene Končić-Badurine, Siniše Labrovića I Luize Margan. Na taj način izložba/akcija nastoji afirmirati područje umjetnosti kao mjesta moguće promjene perspektive i hegemonijskog pogleda, bez obzira što je jasno da je i sama umjetnost uhvaćena u procese društveno-ekonomske tranformacije "društva znanja" i raznovrsne oblike neoliberalnog prisvajanja i nadzora.
Na pozadini pitanja koja otvara Oluja — pitanja o pisanju povijesti, etno-nacionalizmu kao naličju neoliberalizma, karakteru rata, pravde i statusa žrtava, izbjeglica itd. — izložba/akcija "Otpisane", kao simbolički i stvarni čin obilježava godišnjicu vojne akcije Oluja kolektivnom akcijom koja pozivanjem na knjigu kao simbol famoznog "društva znanja" u kojem znanje postaje lokacijom konfliktnog angažmana, nastoji afirmirati ulogu izložbe i galerije kao institucije koja može biti platforma političko-estetskih eksperimenata, mjesto otpora i alternative postojećem stanju.
