Radomir Damnjanović Damnjan, Slike. 2009. – 2012.

Već tradicionalno, u sklopu projekta 'Umjetnik na odmoru', koji je, u organizaciji Instituta za istraživanje avangarde, Kolekcije Marinko Sudac i tvrtke Valamar Riviera d.d., u Hrvatsku doveo već više od 50 značajnih neoavangardnih svjetskih umjetnika u svojih šest izdanja, u porečkoj Galeriji Zuccato otvorit će se izložba koja će Porečanima i njihovim gostima predstaviti neka od najznačajnijih imena neoavangardne umjetnosti.
 
Radovi na izložbi „Radomir Damnjanović Damnjan, Slike. 2009. – 2012.“ proizašli su iz umjetnikova dugogodišnjeg razmatranja slikarstva kao medija. „Slikarstvo bez slikanja“, kako je to odredio talijanski povjesničar umjetnosti Tomasso Trini, odrješito traži reafirmirati umjetnost kao takvu, ostavljajući iz tradicije jedino fizički element slike. Prema pisanju Ješe Denegrija, „apliciranje boje u malim točkama izvršeno je pažljivo i sporo, izbjegavajući bilo kakav trag gestualne ritualnosti, isprva izgleda kao poziv na povijesno proživljavanje poentilizma. No tada je veza samo prividna. Jer, dok poentilizam teži ekstremno sistematičnoj akciji i piktoralnu praksu vodi određenoj 'znanosti o slikarstvu', Damnjanov je pristup suprotan, emocionalan i kontemplativan, u potpunosti slobodan od analitičke točnosti, i daje dokaz pravog 'zadovoljstva slikanja', kojem se umjetnik predaje bez uzdržavanja.“

Radomir Damnjanović Damnjan (Mostar, 1936.) je slikar, konceptualni umjetnik i performer. Započeo je slikarsku karijeru s umjerenim modernističkim slikarskim radovima, tipičnima za socijalističku Jugoslaviju 50–ih, no ubrzo je postao jedan od vodećih konceptualnih umjetnika, tada čvrsto vezan uz beogradsku umjetničku scenu. Od minimalnih pejsaža s kraja 1950-ih odlazi do primarne geometrije, a ubrzo je uslijedio prekid sa slikarstvom i Damnjanović prelazi u konceptualnu umjetnost – umjetničko djelo više nije krajnji cilj, već je fokus na radnom procesu kojime se do njega dolazi. Stvara radove u medijima slikarstva, fotografije, izvodi performanse, provodi konceptualne projekte, koristi se tekstualnim intervencijama, a od 1975. započinje i sa stvaranjem i video-radova.

Zagrebačka grupa Gorgona izabrala ga je kao jedinog umjetnika iz ove regije kojeg je pozvala da izlaže u njezinom „Studiju G“ 1962. g. Njegovi se radovi nalaze u zbirkama velikih svjetskih muzeja poput Centra Pompidou, MoMA u New Yorku, Guggenheimovom muzeju u New Yorku, bečkom MUMOK-u itd.

Izložbu će otvoriti kustosi Ješa Denegri, jedan od najprominentnijih kustosa, povjesničara umjetnosti i profesora koji se bave istraživanjem avangardne umjetnosti ove regije u 20. st.,  i Dorotea Fotivec (Institut za istraživanje avangarde).
 
Izložba je pripremljena u organizaciji Instituta za istraživanje avangarde, Kolekcije Marinko Sudac, Pučkog otvorenog učilišta Poreč i tvrke Valamar Riviera d.d.

Projekt „Umjetnik na odmoru 2017. / Valamar“ ovog će ljeta ugostiti brojne svjetski značajne neoavangardne umjetnike, a samom otvorenju izložbe radova Radomira Damnjanovća Damnjana prisustvovat će i prvi sudionik ovogodišnjeg izdanja – Ken Friedman (SAD / Švedska). Friedman je rođen 1949. u saveznoj državi Connecticut u SAD-u. Bio je istaknuti član pokreta Fluxus te je autor i urednik nekih od najvažnijih publikacija o tom pokretu. Njegovo umjetničko stvaranje usredotočeno je na događanja i kompozicije u duhu Fluxusa, predavanja, pisanje i akademski rad. Friedmanov fokus u umjetnosti jest društvena funkcija, umjetnost obogaćuje čovjekov život, stavlja pažnju na proces i istraživanje, umjetnost koja je dio ljudske kulture, kao i socijalna razmjena. Friedman je bio na čelu ogranka Fluxus West, jedne od četiri grane Fluxusa koje je stvorio George Maciunas, a služile su za bolje proširivanje ideja i radova pokreta. Kasnije radi u akademskim institucijama kao profesor, ravnatelj instituta, dekan, a trenutačno je Voditelj odsjeka na Studiju inovacija u dizajnu na Sveučilištu u Tongji u Šangaju.

Osim Kena Friedmana, ovog srpnja i kolovoza, u šestome izdanju projekta, u Valamaru će, uz i još nekolicinu imena, ljetovati i srpska umjetnica s berlinskom adresom, Tanja Ostojić, koja je veliku pažnju privukla 2005. svojim radom „Nakon Courbeta, L'Origine du monde“, ili neformalno nazvan „Gaćice EU“, u svojim radovima komentira odnos Zapada i Europe prema ženama i migrantima. Poljski umjetnik Józef Robakowski jedan je od najvažnijih umjetnika koji se od 1974. bavi eksperimentalnim filmom, uz konceptualnu fotografiju, instalacije, objekte, crteže. Nikola Džafo poznat je po svojem zalaganju za kulturu i njezin opstanak u Novome Sadu. Pokrenuo je Art kliniku, čija ideja jest da umjetnost može mijenjati i liječiti svijet. Razvitkom koncepta samog projekta Umjetnik na odmoru, sudjelovat će i Boris Buden – jedan od najvažnijih filozofa i teoretičara kulture današnjice.

Izložba „Radomir Damnjanović Damnjan, Slike. 2009. – 2012.“ ostaje otvorena do 29. 7. 2017.