Re-Making / Re-Mixing History - Alan Turing

Projekt Re-Making / Re-Mixing History bavi se inovatorima i učenjacima od Galilea do Alana Turinga promatrajući ih kroz hibridnu umjetnost i hacker/maker kulturu, a sastoji se od niza zasebnih izložbi tematski podijeljenih prema ovim područjima: mechatronika, kinetika, robotika, device_art, dizajn interakcija, BIOart.

Re-Making / Re-Mixing History tematizira znanstvenike koji glase za pionire u područjima kojima su se bavili, no zbog vremena u kojem su živjeli bili su proganjani, onemogućavani u radu, zatvarani, prisiljavani na bijeg u druge zemlje ili čak lišavani života. Na umjetnike i filozofe tijekom povijesti nerijetko se gledalo kao na heretike i protivnike sustava u kojima su živjeli, no u borbi za napredne misli nisu ostali sami. Znanstvenici i inovatori također su dali obol braneći svoje izume, tvrdnje ili uvjerenja. Nebrojeno su se puta spomenuta zanimanja slila u jednu osobu te stoga povijesti civilizacije spoj umjetnosti, kulture i znanosti nije stran. Ovi oblici stvaralaštva kroz povijest neprestance se prožimaju dajući kulturnoj povijesti znanosti jednak značaj kao i povijest umjetnosti.


Upravo oni znanstvenici, nerijetko inovatori, koji su preduhitrili društvene okolnosti žrtvujući u danom trenutku mnoge aspekte svoga života za sveopće dobro, inspirirali su Radionin interdisciplinarni kolektiv. Ovo svakako nije niz izložbi o »mučenicima«, kao ni dokumentarni presjek rada pojedinih znanstvenika, već serija koja će kroz intermedijalne radove iz područja inovativnih i suvremenih praksi predstaviti različite aspekte rada i života ljudi koji su obilježili razvoj civilizacije.

Alan Turing nezaobilazno je ime računarstva, matematike, logike, teorijske biologije i kriptografije, no isto tako bio je pripadnik zajednice hackera i makera u vrijeme kada ti pojmovi još nisu bili prisutni na obzoru svakodnevnoga društvenog konteksta. Turing nije bio samo teoretičar. Njegov radni stol bio je stol praktičara – gomile žica, pločica za prototipiranje elektronike, lemilica… Sprženih prstiju od vruće lemilice, bio je ono što u današnje doba zovemo hands-on osoba. Iako je bio uvjeren da algoritamske formule i izračune treba i praktično realizirati, u mnogim slučajevima ostao je razočaran jer tvrtke koje su vodile projekte na kojima je bio angažiran to nisu dozvoljavale.
Teorijski i spekulativni imaginarij matematike i logike Turing je želio dovesti do kraja u praksi, poput alkemičara, kako je i bio atribuiran od osnovne škole do kraja života. Samo takav lucidan um mogao je biti jedna od ključnih uloga u dešifriranju Enigme i doprinijeti bržem kraju Drugoga svjetskog rata, no enigma njegova vlastitog života nikada nije postojala – otvoren i iskren u svojoj naivnosti ništa nije skrivao. Spreman na ustupke u radu s drugima, na kompromise sa samim sobom nije mogao pristati. Danas nam ostaje začudni dojam o čovjeku koji je u tadašnjem špijunskom sustavu razotkrivao šifre, a na kraju sam bio špijuniran i odbačen od istog sustava kojem je služio. Nadareni trkač na duge pruge vlastitu životnu utrku, zbog nepovoljnih društvenih okolnosti koje su osudile njegovu homoseksualnost, morao je sam prerano prekinuti.

Turing nije privukao Radionin lab samo kao »otac računala«, svojim hipotetičkim strojem ili vjerojatnošću da bi on danas bio član neke zajednice poput hackerspacea ili makerspacea, već činjenicom da je između ostaloga dao i ozbiljne doprinose biologiji u vidu morfogeneze – načina na koji pojave dobivaju ili mijenjaju oblike. Od ranog djetinjstva fasciniran Fibonaccijevim brojevima koji se odražavaju u strukturi lišća i uzorcima boja na životinjama razvijao je matematičke modele o pojavljivanju bioloških oblika. Njegova proučavanja na tom polju smatraju se pionirskim radom pri raščlanjivanju algoritamskog koda prirode, gdje se s velikom preciznošću predviđa rasprostranjenost kemijskih signala toga koda, te kako oni određuju obrasce razvoja prirodnih oblika. Upravo u korijenima te interdisciplinarnosti njegova genijalnog uma, koji nije ni samo matematički apstraktan ni isključivo determiniran praksom, vidimo refleksiju današnjih pojava u vidu biohakiranja, znanosti građana, DIY praksi i participativne civilne kulture.

Turingov stroj, zamišljen 1930-tih godina, teorijski je uređaj koji može izvoditi bilo koji računalni algoritam. Medij za pohranu podataka mu je beskonačna traka s pripadajućom glavom za čitanje i pisanje. Algoritam koji izvodi definiran je kao niz naredbi – ovisno o trenutnom stanju i znaku na traci naredba kaže koji znak treba zapisati na traku, u koje stanje prijeći te na koju stranu se pomaknuti po traci. Stroj izvršava jednu po jednu naredbu sve dok se ne zaustavi. Ono što ostaje jest rezultat. Turingov stroj idejna je preteča suvremenih računala.

Entscheidungsproblem (»problem odluke«) koji je 1928. postavio njemački matematičar David Hilbert, Turing je 1931. preformulirao koristeći prethodne rezultate logičara i matematičara Kurta Gödela o ograničenjima dokaza izračuna stvorivši pri tome formalni jezik temeljen na aritmetici i jednostavan hipotetički stroj, kasnije nazvan Turingov stroj. Dokazao je da ne postoji rješenje za problem odluke prije svega pokazujući da nije moguće algoritamski odlučiti hoće li Turingov stroj ikada stati.

Uz doprinos matematičara Johna von Neumanna, Turingova razmišljanja koja su rezultirala hipotetičkim strojem neizostavan su dio matematičke logike na kojoj počiva rad današnjih računala. Deborah Hustić