Rim u Dubrovniku: umjetnička oprema isusovačke crkve sv. Ignacija

Oprema isusovačke crkve sv. Ignacija u Dubrovniku ukazuje da je Rim bio ishodište i uzor od kuda su se preuzimali umjetnički modeli i ikonografski sadržaji. Izbor umjetnika, predložaka i tematskih cjelina imao je dublje 'političko i vjersko' značenje. Prenoseći umjetničke modele iz Rima u Dubrovnik, namjera je bila potvrditi idejnu povezanost dviju sredina, Rima i Dubrovnika koji je predstavljao uporište katoličanstva na nestabilnom slavenskom prostoru u dodiru s pravoslavnim i islamskim zaleđem. Time je obnova Grada nakon potresa 1667. godine ujedno i obnova katoličanstva i njegove neraskidive povezanosti s Rimom, koji je u Dubrovniku mogao vidjeti pouzdano uporište za obranu i širenje vjerskog nauka Papinske države. Reprezentativna crkvena i samostanska arhitektura te složena umjetnička oprema njezine unutrašnjosti demonstracija je snage Rima i katoličke crkve predvođene isusovačkom redovničkom zajednicom.
 
Akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti, rođen je 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao i obranio doktorsku disertaciju s temom Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije. Od 1986. do 1998. radi u službi zaštite spomenika u Splitu, a od 1998. zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za likovne umjetnosti. Autor je niza tekstova i izložaba iz područja likovne umjetnosti od 15. do 19. stoljeća.