Roberta Nikšić deveta je dobitnica Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama. Svrha nagrade je poticanje i popularizacija književnosti na društvenim mrežama i u društvu.
vrijeme: 10.09.2024. -
Roberta Nikšić rođena je u Mrkonjić Gradu, odrasla u Velikoj Kladuši. Teologiju diplomirala u Sarajevu, Ženske studije u Zagrebu. Između toga, i poslova, pisala i objavila dvije zbirke poezije, novinske članke, kolumne, eseje, prikaze/recenzije u Svjetlu riječi, Motrištima, na portalima Polis.ba, Fratellanza.net.
Za tekstove o životima migranta dva puta nominirana za European Press Prize. Povremeno objavljuje i na portalu Ajfelov most.
Biografija
Traži se od mene nova biografija pod imenom sivi ja.
Počinjem sa onim tko sam što sam i odakle sam.
Spomenem mjesto rođenja i odrastanja. Prvo je Mrkonjić, drugo je Kladuša. Dva udaljena kontinenta koje je jedna tektonska ploča zbližila. Ljubav mojih roditelja. Taman kad su od nje ruke podigli. Bitna je to odrednica. Na prvom me kontinentu uče da budem fina i uljudna, na drugom vrletna. Važna je to životna škola. Govore dva jezika. Rodna je kuća sva u krijesnicama, a ona druga, kuća odrastanja, u svjetlacima.
Spomenem i šta imam od škole i papira. Samo što papire izostavim. Teologija je rijeka tekućica, feminizam pritoka. Žensko lice Boga. Nacrtam i dva velika, lijepa solitera, puna stanova. To su mi Franjevačka teologija i Ženski studiji. Zaklon od nevremena.
Spomenem se i pisanja. To je dakle profesionalna preokupacija. Jer vjerujem da se na kraju vraćamo izvoru od kojeg smo svi postali. Riječi. Usudom sam ih malo više dobila pa ih po putu ostavljam ne bi li se lakše vičnjoj kući vratila. Navedem da pišem po časopisima, a ima me i po web portalima. Nađu se tu i neke nagrade, ne previše, tek malo decentnog nakita. Navedem i dvije zbirke poezije, ipak su to moje kućice, bajte koje sam za sebe i ostale lutalice sagradila. Kažem i da pišem o migrantima, jer to su mi srodna bića, s tim sam jatom svijeta i svijeta vidjela. To su oni rijetki ljudi koji ne moraju biti savršeni da bi ih voljela.
Završavam sa radnim mjestom, a to je i da volim biti sa migrantima pa sve druge obaveze zapostavim, jer ne volim tabele, ričeve, klipove, target grupe. Jer još uvijek vjerujem da dobrota nije milostinja. Kao što ni projekt nije sudbina.
Na kraju kažu mi da to nije pravi sivi. I da im izvolim pravi sivi poslati.
Dakle, ovo je moje ružno pače među kokošima, ćurkama i patkama. Nek fino od mene odlete, jer ne pišem sivije.
8.6. 2024.
Nagradu Post scriptum organizira udruga Kultipraktik.
Nagradu Post scriptum financijski podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb.
