Gradske galerije Osijek pozivaju na otvorenje izložbe 'Repozitorij' autorica Jelene Kovačević, Ines Matijević Cakić i Maje Rožman, danas, 24. travnja, u 17 sati, u Galeriji Waldinger. Izložba je otvorena u okviru Festivala znanosti 2017., a može se razgledati do 7. svibnja.
vrijeme: 24.04.2017. 17,00
mjesto: Osijek; Galerija Waldinger, Fakultetska 7
Prilagođeno značenje riječi repozitorij odnosi se na zbirku digitalnog materijala koja omogućuje sustavno upravljanje procesima objavljivanja, pristupa i pohrane sadržaja. Njegova funkcija je pretraživanje i pronalaženje sadržaja, njegovo održavanje te slanje i polaganje izvora koje omogućuje pronalaženje istoga materijala.
U radovima triju umjetnica nalazimo jednu zajedničku karakteristiku – pokušaj zaustavljanja i analiziranja stanja, događaja, u proteklom vremenu. Iz sasvim drukčijih pobuda i aspekata, Jelena Kovačević, Ines Matijević Cakić i Maja Rožman, promatraju svoj objet trouvé tražeći smisao u vremenu njegova javljanja, ali i u vremenu koje je proteklo.
Telegram, rad Jelene Kovačević iz 2014. bilježi tijek osobnoga istraživanja obiteljske baštine zasnovanoga na nekoliko pronađenih starih telegrama upućenih majci. Ova se zanimljiva memorijska igra u više lica prvenstveno obraća ženama u obitelji. Telegramski sažeto mama je održavala kontakt sa svojom najboljom prijateljicom još u davnim sedamdesetima. Te enigmatične poruke podstrek su za autoričino samopropitivanje i dublje razumijevanje, ali i prihvaćanje vlastite majke. Igrajući se istraživača, traga za 'pravom istinom' koja leži u pozadini komunikacije, no sama je igra vrlo brzo obustavljena.
Kovačević osviješteno izgovara da je potraga za istinom samo apsurdno slovo kad je jedan od ključnih aktera nečije/vlastito pamćenje. Tekstualni dio popraćen je fotografijama koje prate istraživano vremensko razdoblje. Rad se sastoji od 22 lista papira A3 formata smještenih u bijelu kožnu mapu. Na svakome papiru otisnut je tekst / slika u tehnici digitalnoga tiska.
Vremenske intervencije Ines Matijević Cakić nastale za vrijeme Baranjske umjetničke kolonije 2007./2008 u kompleksu dvorca Tikveš na subjektivan način mapiraju zatečeni devastiranog prostor. U prvoj fazi rada, 2007./2008., umjetnica vizualno mapira prostor u obliku pet tonskih crteža koji su se prema svojim ishodišnim motivima odnosili u omjeru 1:1. Crteži su u obliku site-specific intervencije bili instalirani direktno na motiv koji prikazuju, te potom zabilježeni fotografijom koja osim creža prikazuje i prostorni kontekst u kojem je intervencija nastala.
Druga je faza rada realizirana je 2013. godine jednakom metodologijom. Crtež je ovdje u funkciji materijalne bilješke, a fotografija u funkciji vremenske bilješke. Prilikom usporedbe svih fotografija vidljiv je prostorni i vremenski vakum u kojem se ne događa gotovo ništa. Rad ima intenciju biti završen u budućem vremenu, istom prostoru i mjestu, ali drukčijem, restauriranom ili još derutnijem dvorcu Tikveš.
Ishodište rada Arhiva, Maje Rožman, je promatranje ljudskog tijela kao savršene kiparske forme te obilježja pojedinaca kao jedinstvenih i posebnih; nešto što razlikuje jednu osobu od drugih. Rezultat je pokušaj prikazivanja oblika stvarnosti - prihvaćanja ljudskog tijela i osobnosti kao umjetničkog djela, u ovom projektu nazvano mobil, te njegovog predstavljanja.
Instalacija se sastoji od ispunjenih arhivskih obrazaca kao dokaza ujedinjavanja, kategoriziranja i čuvanja podataka mobila. Središnja je točka projekta pitanje u kojoj je mjeri moguće upravljati (ne)strukturiranim sadržajem unutar arhive, a pritom sačuvati i prikazati jedinstvenost pojedinog mobila. Arhivske su obrasce popunjavali mobili, otkrivajući osobnost te stvarajući vrstu anarhije unutar stroge forme obrasca.
Projekt je procesualni rad stoga je višegodišnje prikupljanje obrazaca dobilo novu dimenziju kronike / dnevnika. Obrasci su postali registar osoba koje prolaze kroz umjetničin život, ali i nijemi svjedoci promjena koje osobe proživljavaju tijekom vremena, nakon uvrštavanja u bazu.
