Susret generacija: Antonija Cesarec i Krešimir Radas

Susret generacija: Antonija Cesarec i Krešimir Radas

U slikarskom susretu Antonije Cesarec i Krešimira Radasa iskustvo se susrelo sa mladošću, introspektivno likovno promišljanje sa ljubavlju prema baštini, nudeći nam prvorazredni likovni doživljaj.

Antonija Cesarec iskusna je slikarica, koja je kroz vrijeme izgradila svoj osebujni i prepoznatljivi slikarski izraz, temeljen na ekspresivno – lirskim zapisima svakodnevice, njezinih unutarnjih promišljanja i istraživanja, ali i maštovitih  putovanja kroz vrijeme i različite prostore. Radoznalog duha i bistre percepcije, Antonija upija slike i dojmove oko sebe i prevodi ih na svoj specifičan likovni govor, gdje hipnotički plava boja u mnogobrojnim nijansama i vrtložnoj igri gradi pozornicu za njezine likove, dajući im bajkovito ozračje starih priča. Spretnom gestom i sa ljubavlju prema eksperimentu, ona savladava različite tehnike i kroz različite materijale oblikuje ustalasali, živi Univerzum, u kojem vibriraju tek ovlaš naznačena lica, svojevrsni ''energetski portreti'' njezinih znanaca, oko kojih aura boje dočarava njihov emocionalni naboj. Često su to i žene, one mitske i drevne, ali i svakodnevne znanice i prijateljice, interijeri, cvijeće, ptice - motivi i ljudi, koji u filteru njezine imaginacije postaju magično zaigrani u privlačnoj, iskričavoj duhovnoj modrini. 

Likovni pak zapisi Krešimira Radasa vezani su uz njegov dalmatinski zavičaj, naslijeđe predaka utkano u kamen, izbrazdan teškim radom naroda koji je gradio suhozide – kamene ograde, građene tehnikom ''u suho'', a koji na njegovim slikama postaju strukture nepravilnih linija,  plavetno – sivkaste površine kamena ispranog od kiša, išibanog vjetrovima, dočaravajući nam zidove sa zabačenih oranica i hladnu svježinu malih bunara. To su i svojevrsni apstraktni putopisi kroz baštinu nagriženu od zuba vremena, da nas podsjete na naše korjene, isprepletene u dubinama škrte, žilave i lijepe šibenske pokrajine, gdje su ljudi morali naučiti živjeti sa prirodnim datostima, koje su iziskivale ručnu i umnu vještinu. Drugi motiv koji intrigira Krešimira je šibenska katedrala sv. Jakova, oslikana decentnim koloritom, stamena i očuvana kroz brojne povijesne nedaće, kuge, požare i vlast tuđinaca, da bi posvjedočila o težnji naroda za duhovnom nadgradnjom i kristalizacijom njegovog iskustva. Te duboke likovne impresije asociraju nas i na ponosni temperament šibenskog čovjeka, koji se isklesao u suživotu prirode i kulture, neraskidivim nitima duha i materije. (mr. art Krešimira Gojanović)

https://hdlu-zagreb.hr/