Utorkom u Galeriji – Fast Forward: Adna Bakija

Izložbu, kojom se Adna Bakija predstavlja u Galeriji umjetnina, čini skupina od šest videoradova i jednog performansa. Inzistirajući da svoje radove okupi pod zajedničkim nazivom Ograničenosti, umjetnica želi naglasiti različite oblike ljudske sputanosti koju taj pojam implicira. Radovi koji prikazuju umjetničine aktivnosti širokog dijapazona; od ocrtavanja linije mora na plaži, ostavljanja tragova u prirodi, posipanja ugljena po cesti, ulijevanja boje u jarak, bave se istom problematikom i nose zaokruženu i sveobuhvatnu misao. Prije svega, u njima je sadržana kritika čovjekova nastojanja da se zaštiti, odnosno, da zaobiđe sve ono što mu je strano i nepoznato, da povuče crtu i odijeli se od 'neznane sile'.

Kritika prostorne ograničenosti također je protkana kroz radove, a posebno dolazi do izražaja u performansu u kojem Adna, okružena hladnim betonskim zidovima, stavlja jarko žutu boju u tanak jarak kojim curi voda. Osim u prirodi, inspiraciju za svoje radove umjetnica pronalazi i u povijesti umjetnosti, kao i u svom neposrednom okruženju, u okviru vlastitog doma, pa su njeni performansi nerijetko obilježeni intimizmom i subjektivnošću. Tema koja je umjetnicu zaokupljala u nastanku ovog performansa Ćilim i livada su običaji, vjerski i svjetovni, osobna iskustva i doživljaji.

Režući 'platno' livade oštrim rubovima staze-ćilima, umjetnica istovremeno kroji liniju koja dijeli čovjeka od prirode. U svojevrsnom 'obredu' izuvanja cipela i odmotavanja ćilima, sukobljavajući ljudsko pripadanje i priklanjanje religiji, i prirodu, koja povrh svega kroji vlastite zakone, umjetnica stvara performans snažnog metaforičnog naboja. U performansu koji će izvesti prigodom samog otvaranja izložbe umjetnica uzima u ruke lopatu i sklanja pijesak koji se nalazi na podu. Tim činom pravi linearni put koji vodi do velike hrpe pijeska koja je ograničava da krene dalje pa prekida performans. Rad može biti odgovor na pitanja naše svakidašnjice, kao nemoćne borbe, koja često jest veliki teret pred kojim smo spriječeni i ograničeni u daljnjim nastojanjima. Čin, međutim, ima ambivalentnu dimenziju ako ga sagledamo u kontekstu osobne projekcije Adne, odnosno njenog intimnog iskaza, životne borbe umjetničkog subjekta na umjetničkoj pozornici. (Viktorija Žuvela)