'Osam interpretiranih napjeva izbor je ženskih pjesama od sjevernoga krčkoga do južnoga konavoskog područja, od kojih je zadnji napjev autorski uradak Vedrana Bonačića u stihovima i glazbi nadahnut elementima tradicijske glazbe Dubrovačkog primorja.
Zahvaljujući osobnim nagnućima istraživački raspoloženih članica klape i njihovome aktualnom repertoaru, zastupljeni napjevi isključivo pripadaju jadranskom arealu:
‘Aj’, veselo, žetvelice moje potječu iz Konavala,
Lipa Mara šenu žela iz Badnja,
Galofaru, cvijeće moje iz Luke Šipanske,
Dođi, dragi, i dovezi lađu iz Komina,
Sniježnice, visoka planino iz Dube Konavoske,
Sama mala njivicu požela iz Pinezića na otoku Krku i
Targačice, targojte ga hlodom iz Staroga Grada na otoku Hvaru.
Sniježnice, visoka planino domoljubna je pjesma o konavoskome gorskom grebenu Sniježnici vilinske ljepote, prirodnom spomeniku zavičajnoga “zemaljskog raja” i “prošlosti daleke” Dubrovačke Republike. Tako drniška vremeplovno-pripovjedna
Lipa Mara šenu žela sadrži mitske motive (
liva ruka,
zlatni srp,
kletva) koji upućuju na praslavensku božicu Mor(an)u i božanskoga neimenovanog pastira. I neretljanska
Dođi, dragi, i dovezi lađu na tragu je mitsko-ljubavnih pjesama o (božici) Mor(an)i, koja kao zaljubljena djevojka uz mitsku vodu (Neretvu) bere biser (rosu). U krčkome dijaloškom napjevu
Sama mala njivicu požela, melodijski obilježenom
Dvoglasjem tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja uvrštenim u UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, mlada žetelica snatri o voljenom mladiću. Dijaloški je i hvarski napjev
Targačice, targojte ga hlodom, čije ogladnjele poslenice pritisnute žegom i napornim radom čeznu za odmorom (
hlodom) i užinom (
kolačićima i
turticama) zemljoposjednik prizemljuje obećavajući im težačku okrijepu od graha i pšenice. Konovaski pjevani poslenički poticaj
‘Aj’, veselo, žetvelice moje između mladih žetelica svjedočanstvo je uspješno obavljenoga radnog zadatka i istodobno svojevrsna preporuka za njihovu udaju. Južnodalmatinska pjesma
Galofaru, cvijeće moje pjevani je monolog zaljubljene djevojke koja u
pitar na
ponistri sije bosiljak. Nasuprot tome mirisnom cvijetu u znaku čistoće djevojačke duše i naklonosti, u autorskom napjevu
Pelinče, pelinče “gorki cvit” simbol je razočaranja djevojke zbog njezina “vrimena u polju ljubavi otetom”, a svima nama poziv na osobno poistovjećivanje s poljaricom čija nas kletva “Sjeme ti usahlo!” podsjeća da bez ljubavi kopnimo - uvodnim
Introm u sinstezijskome pastoralnom ambijentu s pastirskim fićukanjem melodije istoga napjeva zatvarajući glazbeno-apotropejski životni krug.
Obradu napjeva za klapsko pjevanje potpisuju: Krešimir Magdić, Ivana Tolić i Željka Vojvoda (
‘Aj’, veselo, žetvelice moje), Krešimir Magdić (
Sniježnice, visoka planino,
Sama mala njivicu požela), Joško Ćaleta (
Lipa Mara šenu žela,
Galofaru, cvijeće moje), Ivana Tolić (
Dođi, dragi, i dovezi lađu), Vedrana Šiša (
Targačice, targojte ga hlodom) i Vedran Bonačić (
Pelinče, pelinče).' - izdvojeno iz
recenzije albuma - piše dr. sc. Lidija Bajuk
Cijeli album možete poslušati na poveznici
https://bfan.link/jedna-ura-lada-pjesme-iz-polja
Objavu albuma podržalo je Ministarstvo kulture i medija RH.
