Anek - izložba Petrak Žaja studija

ANEK

Likovna dimenzija hrane predmet je istraživanja dizajnera koji nastoje ilustracijom prenijeti poruke konzumentima. Likovnost te kategorije vrlo je inspirativna, ali i prepuna zamki. Naizgled jednostavna tema često je na rubu trivijalnosti i pretjerane deskriptivnosti u želji za prenošenjem onoga što je posve nelikovno u stvaranju interesa za proizvod, za namirnicu: za prenošenje iluzije okusa.
U Studiju Petrak Žaja hrana je tema koja se provlači kao intenzivni fokus interesa Ane Žaje Petrak, a prikaze namirnica prikazuje kroz nekoliko medija, dosljednom likovnošću kroz različite formate i izričaje.
Na izložbi u galeriji Bernardo Bernardi tako su predstavljeni radovi koji tematiziraju hranu kroz medij ilustracije u knjizi i časopisu, kroz poster kao čisto slikovno djelo, kroz kuhinjski tekstil i kroz uređenje interijera u koje su uključeni i likovni prikazi hrane.
U svim tim područjima provlači se dosljednost u prezentaciji namirnica i ostalih tematskih poveznica poput posuđa i ambalaže kroz minimalizam i shematizirane ilustracije.
Tako je stvoren jedinstven dizajnerski rukopis koji objekt likovne interpretacije ostavlja u zoni jasne i nedvosmislene prepoznatljivosti, ali uz značajan odmak od realističnog prikazivanja uz vrlo promišljeno koketiranje s apstrakcijom. Ilustracija je svedena na dva osnovna elementa: boju i oblik. Linearnost je isključena kao sredstvo granice koja se puni bojom i ostaje prisutna kao sredstvo naznake teksture i strukture predmeta, bilo da je riječ linijama koje markiraju anatomiju – poput primjerice žila lisnatih namirnica, gibanjima u tekućinama, stabljikama koje postaju linije sa svrhom povezivanja plodova u biljne formacije. U apstraktnom čitanju koje ovi crteži često sugeriraju ovakvi prizori predstavljeni su kao kompozicija obojenih ploha, samostalnih ili  povezanih mrežom linija.
U likovnom predstavljanju hrane dizajnerice Žaje Petrak susrećemo jasne kontraste – u odvajanju dijelova namirnica ili opreme –posuđa i ambalaže, u naglašavanju dijelova: riječ je ili o komplementarnim kontrastima, ili još radikalnije: o kontrastu pozitiv – negativ, puno i prazno, obojeno i neobojeno. Taj princip postaje i posve samostalna likovna komponenta u radovima poput kuhinjskog tekstila gdje dominira kao izražajno sredstvo. Iako je riječ o predmetu namijenjenom svakodnevnoj uporabi, ovako oslikane kuhinjske krpe doista vrijedi držati u urednom i neizgužvanom izdanju. Riječ je o monokromnim kompozicijama koje bjelinu tretiraju kao podlogu ili kao uokviren oblik naglašavajući ga u varijacijama. Shematski prikaz sugerira prepoznatljivost i naznaku organskog nepravilnim nekoloriranim mjestima unutar obojenog oblika ukazujući na izvjesnu unikatnost unutar naizgled istih ali ipak različitih dijelova niza strukture poput grožđa, snopova trešanja. Odnos punog i praznog tako je osobito efektan u stvaranju fantomskog oblika boce na pozadini bobičaste strukture grožđa – apstraktne kompozicije skupine više ili manje pravilnih krugova u varijacijama veličina i transparentnosti, a taj odnos punog i praznog likovno je proveden do kraja i duhovito je naglašen nepravilnomobojenom plohom koja sugerira – punu sadržaja, punu boje, punu vjerojatno vina.
Sličan princip oblikovanja – građenja sugestivnih kompozicija apstraktnim obojenim plohama na kontrastnoj pozadini – vidljiv je i na slikama koje nas vode kroz godinu; na kalendaru ANEK, ovaj put na kolorističnoj kontrastnoj pozadini.
Ovakvim pristupom dizajneri izbjegavaju zamku u prikazima hrane; realizam koji ne uspijeva prenijeti osjetilnu poruku i ne djeluje dovoljno privlačno. Ovdje je  naglasak na osnovama, na čistoj likovnosti, na jasnoći prvenstveno oblika i boje – uzponekad dvosmislenu prepoznatljivost, i tako je stvorena dimenzija prikazivanja hrane koja uz jasne asocijacije upućuje na bitno. Tu su kvalitetu prepoznali i znalci na području gastronomije poput Jamiea Olivera. Ilustracije prožete minimalizmom pronašle su svoje mjesto i u knjigama prehrambene tematike, na ambalaži primjerice mliječnih proizvoda (Nomadic), ali i u interijeru (vizualni identitet restorana Pantarul). Nenametljivo – ali jasno – ove ilustracije predstavljaju vječno aktualnu i inspirativnu temu, ovaj put na granici apstraktnog i konkretnog – kao da upućuju: bez obzira na svakodnevnost; ovo područje nije trivijalno. Redukcijom likovnih elemenata podsjećaju kako ovi neophodni sadržaji imaju i likovnu dimenziju i vrijednost. Radovi nastali u dizajnerskoj kuhinji Studija Petrak Žaja pokazuju razumijevanje za interpretaciju likovnih kompozicija oblika prenesenih iz svijeta u kojem ljepota nije slučajnost – iz vrtova, sa pašnjaka, iz prirode. (Ksenija Foretić)