Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice započinju novu sezonu ovoga četvrtka, 22. rujna, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija egzistencijalističke drame 'I konje ubijaju, zar ne?' (They Shoot Horses, Don't They?, 1935.) Horacea McCoya u režiji Sydneya Pollacka iz 1969. godine. Ulaz na program je slobodan!
vrijeme: 22.09.2016. 20 h
mjesto: Pula; Pulska filmska tvornica, Stiglicheva 12
Radnja ovog kratkog romana odvija se u velikoj dvorani u kojoj se održava plesni maraton. U romanu je odlično opisana čemerna atmosfera tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme velike ekonomske krize u SAD-u, kada ljepota plesnog maratona koji nema sretnog završetka ni pobjedničkog para, postaje ružna metafora života i društva. Narator priče je glavni junak Robert Syverten, naivan mladić iz Hollywooda, koji želi postati filmski redatelj, a u njenom je centru odnos s plesnom partnericom Glorijom Beatty koji ima tragične posljedice.
Horace McCoy nije bio plodni pisac proze i većinu svog profesionalnog života proveo je u Hollywoodu kao scenarist. No unatoč maloj produkciji (svega četiri romana i nekoliko kratkih priča), McCoya pamtimo kao jednog od predvodnika tvrdo-kuhanih krimića i noir romana. „I konje ubijaju, zar ne?“ nije bio popularan u SAD-u, ali bio je prepoznat i rado čitan u francuskim egzistencijalističkim krugovima. McCoy je za razliku od Steinbecka, koji je vrijeme Velike depresije opisao na gotovo naturalistički način, tu temu pretvorio u metaforu koja izvrsno funkcionira na više razina.
Prvi pokušaj filmske adaptacije romana seže u rane '50-te godine kada su Norman Lloyd i Charlie Chaplin bili u potrazi za projektom na kojemu bi mogli surađivati - Lloyd kao redatelj i Chaplin kao producent. Lloyd je kupio prava na McCoyev roman za 3.000 dolara. Glavnu ulogu trebao je igrati Chaplinov sin Sydney, a mlada zvijezda Marilyn Monroe trebala je igrati Gloriju. Sve je propalo početkom lova na komuniste senatora McCarthyja, koji se obrušio na Chaplina, pa je rad na projektu stao. Ekranizacije se krajem '60-ih prihvatio Sydey Pollack koji je za glavnu žensku ulogu odabrao Jane Fonda. Nezadovoljna scenarijem Fonda je prvo odbila igrati u njoj, no popustila je na nagovor muža Rogera Vadima. U svojoj biografiji napisala je da joj je to bio ključni trenutak u karijeri i da se prvi put našla u situaciji da ju redatelj pita za savjet. Zbog težine i ozbiljnosti teme film je dobio vrlo visoke ocjene kritike te je bio nominiran za Oscara u čak devet kategorija.
Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.
Osnovne informacije:
Knjiga:
Horace McCoy: „I konje ubijaju, zar ne?“ (Šareni dućan, 2008., 156 str.) - dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.
Film:
I konje ubijaju, zar ne? (They Shoot Horses, Don't They?) (1969.)
Režija: Sydney Pollack
Glavne uloge: Jane Fonda, Michael Sarrazin, Susannah York i Gig Young
Klub PFT-a financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.
